PočetnaVijestiTri nagrade za "Porvenir" Renate Poljak na 18. Liburnia Film Festivalu

Tri nagrade za “Porvenir” Renate Poljak na 18. Liburnia Film Festivalu

|

U Opatiji je sinoćnjom dodjelom nagrada i priznanja službeno završio 18. Liburnia Film Festival (24. – 28.8.). Najboljim filmom ovogodišnjeg LFF-a proglašen je “Porvenir” (REA, 2020.) vizualne umjetnice Renate Poljak, o istoimenom gradiću iz naslova kojeg su osnovali hrvatski migranti.

Atmosfera dokumentarno-eksperimentalnog filma “Porvenir” oduševila je žiri 18. LFF-a, koji su ove godine sačinjavali producentica Miljenka Čogelja, snimatelj i fotograf Hrvoje Franjić, redatelj Andrej Korovljev, umjetnički direktor UnderhillFesta i televizijski urednik Vuk Perović te filmska kritičarka i nezavisna kustosica Dina Pokrajac. Žiri je “Porveniru” dodijelio čak tri nagrade – onu za najbolji film, kameru (Boris Poljak) i dizajn zvuka (Iva Ivan).

Publika je kao svog favorita istakla film “Starac i roda, priča o Malenoj i Klepetanu” (Antitalent / Tramal Film / Transmedia Production / HRT / RTV Slovenija; 2020.) Tomislava Jelinčića dodijelivši mu ocjenu 4,75. Nagradu za najbolju režiju i montažu dobio je film “Zašto mama vazda plače?” (Akademija umjetnosti univerziteta u Banjoj Luci / Samostalna produkcija; 2019.) Karmen Obrdalj, a “Ono drugo selo” (Fade In, 2020.) Jadrana Bobana Posebno priznanje žirija. Najboljim regionalnim filmom proglašen je “Bez lica” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu / Stvaralačka mreža Zebra; 2020.) Davida Lušičića.

Najbolji film i nagradu publike festival je nagradio novčanom nagradom, a Restart i tehničkim servisom izrade DCP-ja. Svi nagrađeni dobili su i originalnu statuu čiji je autor umjetnik Saša Jantolek.

Na punoljetnom Liburnia Film Festivalu ove su godine uz bogat popratni program, ukupno bila prikazano 33 dokumentarna ostvarenja, od kojih 21 u službenoj natjecateljskoj konkurenciji za nagrade publike i žirija. Petnaest dokumentaraca u Opatiji je imalo svjetsku, hrvatsku ili festivalsku premijeru.

Obrazloženja žirija 18. Liburnia Film Festivala:

  • Najbolji dizajn zvuka – Iva Ivan za film “Porvenir”

“Nagradu za najbolji dizajn zvuka odlučili smo dodijeliti Ivi Ivan za film ‘Porvenir’. Istančan i suptilan dizajn zvuka potpomognut glazbom Alena i Nenada Sinkauza gradi čeznutljivu atmosferu i pretvara ovo filmsko putovanje u osjetilno iskustvo čiji pulsirajući ritam gotovo možemo opipati.”

  • Najbolja montaža – Aleksandar Jurić za film “Zašto mama vazda plače?”

“Nagradu za najbolju montažu odlučili smo dodijeliti Aleksandru Juriću za film ‘Zašto mama vazda plače?’ zbog izuzetno vješte uporabe jezika montaže koja u relativno kratkom vremenu gradi čvrstu cjelinu te emotivnu i snažnu priču. Preciznim izborom postupaka i suptilnom promjenom ritma u delikatnim momentima stvara se koherentno i upečatljivo filmsko djelo o jednoj skoro pa nemogućoj ljubavi.”

  • Najbolja fotografija – Boris Poljak za film “Porvenir”

“Nagradu za najbolju fotografiju odlučili smo dodijeliti Borisu Poljaku za film ‘Porvenir’. Fotografija svojom čvrstinom u odnosu na izazovno okruženje, te epskim, snovitim prizorima, na vibrantan i poetičan način nosi priču o neizvjesnom putovanju u nepoznato, u potrazi za identitetom.”

  • Najbolja režija – Karmen Obrdalj za film “Zašto mama vazda plače?”

“Nagradu za najbolju režiju odlučili smo dodijeliti Karmen Obrdalj za film ‘Zašto mama vazda plače?’ Redateljica Karmen Obrdalj, iako studentica Akademije napravila je istinski mali filmski biser. Intimističku priču u kojoj čita pisma svojih roditelja, dok kamerom prati svoj put u grad iz djetinjstva i evocira sjećanja, vrlo lako je mogao skliznuti u patetičan prosede. Upravo suprotno, koristeći ono najbolje što filmski medij daje, promišljajući svaki kadar i svaku izgovorenu riječ stvorila je vividno, iskreno i nadasve poetično djelo koje nas svakim trenutkom uvlači u složene odnose likova razdvojenih ratom iako ih nikada ne vidimo. Fotografija i montaža orkestrirani su zadivljujućom lakoćom i mirnoćom gradeći filmski organizam kojeg ćutimo na svim razinama. Odabrati filmski portret i ograničiti se na vrlo ograničena izražajna sredstva kompleksan je zadatak i za iskusne dokumentariste, proizvesti u gledatelja emotivni svijet kroz koji plovi na rubu suza, stepenica je koju rijetki zagaze, a Karmen je to učinila laganim i posve prirodnim korakom bez imalo opterećenja i sustezanja.”

  • Najbolji regionalni film – David Lušičić za film “Bez lica”

“Nagradu za najbolji regionalni film odlučili smo dodijeliti filmu ‘Bez lica’ redatelja Davida Lušičića, upečatljivom i iznimno atmosferičnom esejističkom dokumentarcu koji prati proces postavljanja spomenika prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu u Zagrebu, neposredno pred i za vrijeme njegova svečanog otkrivanja. Redatelj dramaturški vješto gradi tenziju prateći postavljanje velikog, teškog i nezgrapnog spomenika umotanog u celofan, koje prelazi u prosvjede i sukobe građana s policijom u trenutku njegova otkrivanja. Atmosfera straha, napetosti i tjeskobe koja eskalira u trenutku otvaranja spomenika, upečatljivo prenosi trenutačni društveni kontekst, kontroverzu koja prati postavljanje spomenika, ali i neminovno asocira na tuđmanovske devedesete.
Posebno nas se dojmila fotografija koja opservacijski prati zbivanja u kombinaciji s odličnom montažom i dizajnom zvuka koji sinergijom stvaraju intenzivnu atmosferu i na trenutak, s mjesta događanja, odvode gledatelja u neku drugu dimenziju.”

  • Posebno priznanje – “Ono drugo selo”

“Posebno priznanje odlučili smo dodijeliti Jadranu Bobanu za film ‘Ono drugo selo’. Boban se odvažno otisnuo na neizvjestan filmski put s namjerom rasvijetliti mračnu povijest sela u kojem je svaki međuetnički sukob na ovim prostorima ostavio krvave tragove i neizbrisive ožiljke. Gradeći dramatičnu ispovijest, film, iako se bavi jednim selom, progovara o svakom kutku Hrvatske u kojem su ratovi stvarajući nove političke identitete, možda i bespovratno, uništili onaj najbitniji – ljudski. Ne namećući se, autor suptilno daje likovima da izlože svoju stranu priče tretirajući ih dostojanstveno te pronalazeći istančani balans koji se ne priklanja ni jednoj strani. Koristeći metaforu prirode, kako u stilizaciji tako i u pripovijedanju šalje izrazito jasnu poruku da će, ako nastavimo tragovima prošlosti. priroda progutati sve, dok će životi koje kroji prošlost biti izgubljeni u sjeni stoljetne šume. ‘Ono drugo selo’ važan je film koji pričajući o prošlosti ispisuje formulu jedine moguće budućnosti, a to je ona zajedništva, tolerancije i suživota. Filmova poput Jadranova je malo i nikada ih nije i neće biti dovoljno, stoga će Posebno priznanje, nadamo se, dati redatelju daljnju motivaciju za bavljenje zahtjevnim temama na sebi svojstven i unikatan način.”

  • Najbolji film – “Porvenir”

“Nagradu za najbolji film odlučili smo dodijeliti dokumentarno-eksperimentalnom filmu ‘Porvenir’ redateljice Renate Poljak o odvažnim putnicima i sanjarima koji su se zbog gladi i siromaštva otisnuli na put namreškanim morem u potrazi za utopijom na dnu zemaljske kugle. Porvenir je jedini grad u Ognjenoj zemlji koji su osnovali hrvatski migranti na početku 20. stoljeća, a jedan od njih bio je i autoričin pradjed. Pusti i čarobni krajolici izmjenjuju se sa siluetama enigmatičnih stanovnika i tijelima koja nose sjećanja naših predaka. Porvenir na španjolskom znači budućnost – ono što tek dolazi. Ali u kojoj je mjeri ono što tek dolazi određeno onim što je bilo prije, prošlošću i životnim iskustvima onih koji su sanjali i putovali prije nas. Redateljica izuzetno vješto gradi atmosferu u kojoj se čežnja za pripadanjem prepliće sa snom o bijegu u nepoznato, dok se krhki osjećaj identiteta razbija na valovima. Potpomognuta monumentalnom fotografijom, dosljednom montažom i istančanim dizajnom zvuka, redateljica metaforički ali i fizički rekreira putovanje svoga pradjeda i šalje nam veličanstvenu audiovizualnu razglednicu s kraja svijeta koja je prožeta nadom u nove početke.”


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

19. DOKUart: “Susjed Abdi” – U životu je važna velika slika

"Susjed Abdi" (2022) je i stilski konzistentan izvještaj o tome što sve digitalne tehnologije mogu uz malo mašte.

Dokumentarcu “Izbor za Miss zatvora” Srđana Šarenca Grand Prix 25. Mediteran Film Festivala

"Izbor za Miss zatvora" (2024) bh redatelja Srđana Šarenca osvojio je Grand Prix te Nagradu publiku 25. Mediteran Film Festivala.

20. Festival 25 FPS: “Iščezavanje” – Sanjive slike nestajućeg Japana

"Iščezavanje" / "Fade" (2023) Asako Ujite je na ovogodišnjem, 20. Festivalu 25 FPS dobio jednu od Grand Prix nagrada.

Treće izdanje “Kritike i društva” u Dokukinu KIC

Treće izdanje filmsko-diskurzivnog programa "Kritika i društvo" u organizaciji Hrvatskog društva filmskih kritičara održat će se u ponedjeljak, 14. listopada i utorak, 15. listopada, u zagrebačkom Dokukinu KIC.

Kinoteka apstraktnog statusa

Položaj Hrvatskog filmskog arhiva (Hrvatske kinoteke) od devedesetih se periodički postavlja u centar šire društvene rasprave.

25. Mediteran Film Festival: “Izbor za Miss zatvora” – Bez leda u žilama

U Ženskoj kaznionici Pirajui Šarenčeva je ekipa filma "Izbor za Miss zatvora" (2024) popratila razdoblje priprema i održavanja događaja iz naslova.

19. DOKUart: “Moje tijelo” – Zamka plitke sentimentalnosti filmskog eseja

"Moje tijelo" Margreth Olin je u konačnici upao u zamku banalnosti te manjka znanja i senzibiliteta za tisućljetne patrijarhalne obrasce.

Wen Hui – Dokumentarizam kao pokretna slika

Posljednji ovogodišnji "Istočni horizonti" donose portret Wen Hui, jedne od pionirki suvremene plesne prakse i koreografije u Kini.

“Dulum zemlje” kao prva hrvatska produkcija sa zelenim pečatom

"Dulum zemlje" je prva hrvatska audiovizualna produkcija koja posjeduje Green Film (Zeleni film) certifikat.

Ciklus “Slike doma” u Dokukinu KIC

Novi kino-tjedan zagrebačkog Dokukina KIC donosi ciklus "Slike doma" sa četiri filma koja se bave pojmom doma te izmještenosti uslijed migracija, gentrifikacije ili ratnih stradanja.