“Što je film? (ep. 13): Faktografski ili dokumentarni film” – Vrijeme i istina

Prozori 4.10. Što je film (ep. 13): Faktografski ili dokumentarni film (Zlatko Sudović, 1987) – Vrijeme i istina

“Postoji život razuma koji može ostati vjeran samome sebi u društvenom bezumlju i u njemu nešto postići.“

– Jacques Rancière, “Učitelj neznalica”

U jednom od mogućih svjetova u kojem bi bilo dobro i lijepo živjeti, u školi bi se uz “Eseje” Michela de Montaignea, čitali i oni Ante Peterlića (1936. – 2007.) okupljeni u knjigama “Ogledi o devet autora” (prvo izdanje 1983.) i “Studije o devet filmova” (prvo izdanje 2002.). Nitko u Hrvatskoj nije znao svoju ljubav za Sedmu umjetnost tako dobro transponirati u prvorazrednu esejistiku koja razoružava kako stilom tako i dubinom provedene analize. Osim vrhunaravnog pisca o filmu, Peterlić je prvi u Jugoslaviji stekao doktorat iz filmologije. Također, bio je autor “Osnova teorije filma” (prvo izdanje 1977.) i urednik velebne “Filmske enciklopedije I-II” (1986. –1990.). Osim ovih podviga, od 1985. do 1987. godine na Radioteleviziji Zagreb vodio je i pisao scenarije za obrazovnu seriju “Što je film?” koju je režirao njegov prijatelj Zlatko Sudović. Trinaestu epizodu dvojac je posvetio dokumentarnom filmu, odnosno najstarijem filmskom rodu, kako Peterlić ističe odmah nakon zaključka da većina ljudi riječ film najprije asocira s igranim.

Koncept serije bio je jednostavan: nakon uvodne špice u kojoj se prikaz svemira izmjenjuje sa snimkama optičkih naprava koje su prethodile izumu filma, u širokom planu vidimo Peterlića koji u odijelu sjedi za stolom natkrivenim prugastom tendom. Zbog toga možda cijeli set nalikuje štandu gdje neki mađioničar izvodi iluzije i trikove. I tome je uistinu tako, jer kada kamera krene zumirati prema našem filmskom domaćinu, već napeto čekamo da započne njegovo hipnotičko izlaganje o tajnama Sedme umjetnosti. A jednom kada progovori, iz njegovih se usta nižu pitki, a opet duboki uvidi o prirodi pokretnih slika. Njih Sudović prati pomno odabranim insertima iz raznorodnih materijala – od povijesnih snimki važnih događaja, preko spektakularnog zalaska sunca nad pučinom pa sve do čopora majmuna na pješčanoj plaži.

Peterlić svoju priču otvara onime po čemu se dokumentarni film razlikuje od ostalih rodova – njegovom težnjom istini. Iz perspektive današnje humanističke znanosti sam koncept istine nameće se kao problematičan, ali je za ovog filmologa starog kova s razlogom bio itekako važan. Objašnjavajući razliku između dokumentarnog i daleko popularnijeg igranog filma, Peterlić naglašava kako su se u ovom prvom prikazani događaji zaista dogodili, dok su u drugom prikazani događaji kakvi su se mogli dogoditi. Dalje nastavlja kako to znači da je u dokumentarnom filmu “rođenje doista rođenje, rad je rad, a rat je rat”, što potkrepljuje činjenicom da su mnogi filmski snimatelji poginuli na ratištima. “Smrt je doista smrt”, zaključuje za događaje snimljene u dokumentarnom filmskom rodu. Nakon toga Peterlić širi perspektivu i tvrdi kako se istina prikazana dokumentarnim filmom opire vremenu; to su dokumenti koji ostaju za vječnost i nisu podložni promjeni. I s ovom bi se tezom itekako dalo raspravljati, s obzirom na to da je film reprezentacijska umjetnost koja donosi odabrani i posredovani dio stvarnosti. Dokumentarni film nudi tek jedno moguće viđenje istine, odnosno svaki filmski zapis je interpretacija jedne njene moguće verzije, pozovemo li se na onu za 20. i 21. stoljeće ključnu Nietzscheovu misao kako ne postoje činjenice već samo interpretacije.

Vrijednost serije “Što je film?” leži u otvorenosti iznesenih mišljenja i interpretacija koje nas pozivaju na propitivanje onoga što o filmu znamo i ono u što vjerujemo. Kako nas podučava Platon, učenje je kretanje naše duše koja rađa lijepim, koje smo sami u sebi pronašli. Naime, pravi smisao svakog filmskog opismenjavanja jest prenijeti eros za Sedmu umjetnost, zaljubiti djecu i mlade u njenu čaroliju i usput ih informirati o filmskoj povijesti. Sve ovo Peterlić metodično čini u drugom dijelu epizode, prolazeći kroz najvažnije etape razvoja dokumentarnog filma. Tada smo već potpuno poneseni riječima ovog nesvakidašnjeg učitelja, koji nam je tako dobro znao rasvijetliti iskonsku potrebu da zadržimo slike svijeta koji nas okružuje i tako našu istinu sačuvamo u vremenu.