Nedjelja iza nas označila je posljednji dan javnog savjetovanja oko novog Zakona o autorskim i srodnim pravima. Zainteresirana stručna i ostala javnost mogla je, dakle, do 17. svibnja izreći svoje primjedbe na prijedlog zakona koji je proteklih dana uzburkao dosta duhova, možda i najviše u fahu direktora fotografije/snimatelja. Njima se, naime, novim zakonom planira ukinuti koautorstvo u stvaranju audiovizualnih djela, odluka bez presedana kojoj se oštro protive svi koji nešto znače u domaćem filmu, uključujući otvorena pisma podrške snimateljskih velikana poput stalnog Hanekeovog suradnika Christiana Bergera, Vittorija Storara (“Posljednji kineski car”, “Apokalipsa danas”), Dariusa Khonjija (“Sedam”, “Ljubav”) i mnogih drugih.
Kako sada stvari stoje, po najnovijim informacijama ovaj neviđeni tsunami strukovnog nezadovoljstva trebao bi ipak rezultirati happy endom za naše snimatelje i izbacivanjem spornih stavki, ali pričekajmo daljnji razvoj situacije. A zašto je problematičan prijedlog novog Zakona o autorskim i srodnim pravima, za naš portal govori Mario Sablić, predsjednik Hrvatske udruge filmskih snimatelja. Pogledajte prije toga za trenutak podugačku listu potpora za snimatelje sa svih strana svijeta na službenoj stranici HUFS-a.
“Zakon je štetan na nekoliko nivoa. Njime se na novi način uređuju odnosi među dionicima kreiranja audiovizualnog djela – nepravedno je to prema snimateljima u moralnom smislu jer je naša struka posvećena vizualnom oblikovanju filmskog svijeta, pri čemu strogo vodimo računa o skromnim financijskim okvirima hrvatskog filma nastojeći se istim prilagoditi. To zapravo znači da ne vodimo strogo računa o isključivom poštovanju profesionalnih strukovnih protokola, što bi u konačnici naš rad učinilo značajno skupljim. Također bi ove izmjene zakona imalo odjeka i na školovanje mladih snimatelja, koje poučavamo umjetničkoj strani snimateljskog posla. To bi naposljetku dovelo do značajnog manjeg interesa za snimateljski posao”, govori nam Sablić.
Problematičan je i financijski učinak novog zakona, odnosno prijedlog istog.
“Oduzimanjem statusa koautora ostavilo bi traga i na financijskom planu, jer kao autori doprinosa više ne bi imali pravo na naknadu za eksploataciju audiovizualnog djela, pogotovu na području kablovske retransmisije. Uslijed toga zasigurno bi se postavili isključivo kao profesionalci, koji za sve aspekte svojeg sudjelovanja (predprodukcija, snimanje, postprodukcija) dobivaju razmjernu naknadu, baš kao što je to slučaj kada radimo na stranim koprodukcijama koje se snimaju u Hrvatskoj”, ističe predsjednik Hrvatske udruge filmskih snimatelja.”
A kako su to uradile razvijenije zemlje od Hrvatske?
“Većina zemalja koje njeguju autorsku kinematografiju smatraju snimatelje koautorima audiovizualnog djela. Tako je u svim zemljama regije, zatim primjerice u Njemačkoj, Švedskoj, Danskoj, Austriji, Finskoj, Norveškoj… Točnije, na području Europe, prema istraživanju IMAGO-a, najvećeg svjetskog snimateljskog udruženja, u 18 zemalja je priznat koautorom, a u devet nije. U europskim zemljama gdje se ne smatra koautorom, njegov je status zaštićen uređenim pravnim odnosima. Dakako, i naknada koju prima za svoje sudjelovanje u stvaranju audiovizualnog djela je značajnije veća. Uspoređivati se s Amerikom uistinu je neprimjereno jer je u američkoj filmskoj industriji jedini autor zapravo producent, te on prikuplja sva eksplatacijska prava. No ni tamo snimatelji nisu posve nezaštićeni, s obzirom na to da producent ima obvezu uplaćivati u zdravstveni fond preko kojeg su osigurani direktori fotografije i njihove obitelji”, jasan je Sablić.
Usvajanje ovakvog zakona imalo bi dalekosežne posljedice za snimatelje i filmsku industriju. Što ako ipak prođe?
“Odgovor je vrlo jednostavan – postavili bi se kao čisti profesionalci koji više nemaju moralnu obvezu ulagati svoje znanje, strast, vrijeme, a naposljetku i novac u kreiranje audiovizualnog sadržaja, koji će biti i odrazom hrvatske kulturne politike, te ponosno
predstavljati dosege hrvatske kinematografije”, govori.
Kao što smo već napisali na početku teksta, snimateljima će vjerojatno ipak ostati pravo koautorstva audiovizualnih djela. Jasan stav no pasarán svekolike filmske zajednice urodio je plodom.
“Ako je suditi po javnom istupu voditeljice radne skupine za izradu Zakona o autorskom i srodnim pravima, prof. Romane Matanovac Vučković, snimateljima će se vratiti status koautora. I osobno sam impresioniran ovako gromoglasnim odzivom domaće i svjetske audiovizualne zajednice koji su spremno podržali snimatelje otvorenim pismima kojima nije nedostajalo argumentacije. Osim konstantnog objavljivanja pisama podrške na web stranicama Hrvatske udruge filmskih snimatelja, svoj smo stav iznijeli i u brojnim medijima”, govori Sablić kojem je raspoloženje narušila jedino Hrvatska radiotelevizija, čije izvještavanje o ovoj problematici naziva površnim i tendencioznim.
Gdje je u cijeloj priči Hrvatski audiovizualni centar?
“HAVC je danas (nedjelja, 17. svibnja, op.a.), zadnjeg dana za javnost otvorenog e-savjetovanja predložio da se pozicija koautora vrati snimateljima. Do danas od njih nije bilo niti glasa. Od ostalih udruga podršku su javno iskazali Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela, Hrvatska udruga nezavisnih producenata, Hrvatsko društvo filmskih kritičara, Hrvatsko društvo filmskih djelatnika. Naposljetku je i upravni odbor Hrvatskog društva filmskih redatelja prilagodio retoriku i pružio snimateljima podršku, premda su u odboru koji je donio ovakav Nacrt zakona sudjelovala tri njihova člana, od kojih se jedan, Hrvoje Hribar, odmah ogradio od Nacrta, čim je objavljen na stranicama e-savjetovanja. Znakovito je da u rad Odbora nije pozvan niti jedan član snimateljske struke, kojoj se oduzima status”, ističe na kraju Mario Sablić, predsjednik Hrvatske udruge filmskih snimatelja.