El-Hajj Malik El-Shabazz (1925. – 1965.), rođen kao Malcolm Little, najpoznatiji kao Malcolm X, uz Martina Luthera Kinga mlađeg vjerojatno najpoznatiji crni aktivist za građanska prava, osoba je koja je za svoga života generirala kontroverze svojim ponekad radikalnim stavovima i govorima. Čak i 55 godina nakon smrti u njujorškom Audubon Ballroomu, Malcolm X ljude ne ostavlja ravnodušnima, a njegovo ubojstvo čiju obljetnicu obilježavamo upravo ovih dana, još uvijek podiže mnogo prašine. Za to je zaslužan i novi šestodijelni Netflixov mini-serijal “Who Killed Malcolm X?” (2020) američkih autora Rachel Dretzin i Phila Bertelsena, čija se premisa vrti oko teorije kako prave ubojice poznatog aktivista nikad nisu privedene licu pravde.
Sam naslov na prvu sugerira još jedan Netflixov true crime proizvod kakve ova streaming platforma neumorno štanca u velikim količinama. Slične nazive nosile su, primjerice, epizode serijala “ReMastered” zaduženog za razmatranje nerazriješenih slučajeva iz povijesti svijeta popularne glazbe, no iz tog materijala rijetko bismo izvukli više od podgrijanih teorija zavjere. Premda “Who Killed Malcolm X?” ponekad koračajući takvim puteljcima doista djelomično pripada žanru true crimea, Dretzin i Bertelsen napravili su ozbiljan istraživački posao u pokušaju pronalaska osoba odgovornih za atentat, odnosno preokrenuti uvriježeni – pokazat će se, uvelike lažan – povijesni narativ vezan za ubojstvo Malcolma X-a.
Nakon dolaska “Who Killed Malcolm X?” na streaming platformu početkom veljače, stvari su se počele odvijati u tom smjeru. Okružni tužitelj na Manhattanu najavio je novo razmatranje slučaja u svjetlu novih dokaza – u seriji je prilično uvjerljivo zastupljena teza da su Norman 3X Butler (kasnije Muhammad Abdul Aziz) i Thomas 15X Johnson (Khalil Islam) nevini odslužili zatvorske kazne za ubojstvo, dok je čovjek za kojeg postoje dokazi da je doista povukao obarač sačmarice koja je presudila Malcolmu, kasnije čak postao uvaženim članom zajednice, uključujući veze s donedavnim predsjedničkim kandidatom Coryjem Bookerom. U ono vrijeme policija i moćni pojedinci iz vlasti željeli su brzo razrješenje slučaja, čak i po cijenu istine i mogućeg zatvaranja nevinih u slučaju dvojice spomenutih muškaraca.
Autori Rachel Dretzin i Phil Bertelsen potvrđuju da i ono što gledamo na televiziji, čak i zapakirano u Netflixovu true crime foliju, svejedno može imati dalekosežne posljedice.
Sama mini-serija podijeljena je u dva narativna rukavca. U prvom dijelu riječ je o povijesnom dokumentarcu koji nas pomalo naglavačke bace u posljednje dane Malcolma X-a, netom prije neizbježne i nažalost očekivane nasilne smrti od ruke fanatičnih neistomišljenika. Ovdje saznajemo o njegovom razilaženju s pokretom Nation of Islam i karizmatskim vođom Elijahom Muhammadom, kojemu je služio kao glasnogovornik sve do trenutka dok nije postao popularnijim od svog nadređenog. Drugi dio serije odvija se u sadašnjosti, a riječ je o spomenutom true crime elementu posvećenom predanoj istrazi koju predvodi aktivist Abdur-Rahman Muhammad. Čovjek je to posvećen iznalaženju odgovora postavljenog u naslovu serijala, a Muhammad će u svojim nastojanjima pronaći mnogo pojedinaca odgovornih za atentat, od konkretnih ubojica, Islamske nacije, policije pa sve do FBI-ja. Mnoge od njih suočit će s istinom i pokušati izvući reakciju na činjenicu da su nevini ljudi odrobijali kaznu, dok su ovi istovremeno skrivali identitet pravoga ubojice.
Osim odvažnosti i poticanja opipljivog rezultata u vidu spomenute reakcije državnog odvjetnika, šest epizoda serije donosi veliku količinu izrazito kvalitetnog arhivskog materijala iz doba atentata i prethodećeg mu razdoblja. Građa snimljena u sadašnjosti otkriva kako se, uz značajnu dozu predanosti, i uvjetno rečeno obični mali čovjek poput Muhammada, može dokopati povjerljivih dokumenata iz doba Hooverovog FBI-ja. Jedina zamjerka koju se realno može uputiti “Who Killed Malcolm X?” jest ta da se više ponosi svojom aktivističkom nego historijskom komponentom, koja kao da pretpostavlja dovoljnu upućenost gledatelja u razvoj Malcolmove političke osobe, pa ne drži potrebnim u priču ući s konkretnijim uvodom prije samog atentata. U svakom slučaju, Rachel Dretzin i Phil Bertelsen potvrđuju da i ono što gledamo na televiziji, čak i zapakirano u Netflixovu true crime foliju, svejedno može imati dalekosežne posljedice. Naravno, u slučaju da sud u konačnici i potvrdi hrabro izrečene optužbe u mini-seriji.