Za par dana počinje sedamnaesto izdanje Human Rights Film Festivala, festivala angažiranog autorskog filma koji će se održati u Zagrebu (1. – 8.12.) i Rijeci (6. – 8.12.). Zbog poznatih peripetija s Kinom Europa, HRFF glavninu programa seli u Kino Tuškanac, ostatak programa odvijat će se pak u Dokukinu KIC, odnosno u riječkom Art-kinu Croatia.

Kao što smo već najavili u prijašnjim objavama, ovogodišnji festival počastit će između ostalih novi filmovi vrsnih filmskih majstora poput Pedra Coste, Sergeja Loznice, Madsa Brüggera i Patricija Guzmána; popratni program obuhvaća Reviju malih književnosti u čijem je fokusu Egipat, masterclass srpskog autora Ognjena Glavonića, filmove i tribine o političkom PR-u i manipulaciji te građanskom otporu, tribina o pravima migranata itd. Najnovije izdanje Human Rights Film Festivala u nedjelju, 1. prosinca, otvara višestruko nagrađivana i međunarodno cijenjena  “Medena zemlja” / “Honeyland” / “Medena zemja” (2019) Makedonaca Tamare Kotevske i Ljube Stefanova. Prije presijecanja HRFF-ove sedamnaeste crvene vrpce, porazgovarali smo s direktorom festivala Petrom Milatom. Najprije o specifičnostima pripreme najfriškijeg Human Rights Film Festivala koji je izgubio svoju dugogodišnju bazu u Kinu Europa.

“Priprema ovogodišnjeg, sedamnaestog izdanja HRFF-a dobrim je dijelom bila uvjetovana ograničenjima proizašlim iz zatvaranja Kina Europa te prošlogodišnje de facto okupacije Studentskog centra. Neke veće planirane programe morali smo otkazati, tako da smo se fokusirali sastaviti što kompaktniji i relevantniji izbor od dvadesetak filmskih naslova. Otprilike je to realan broj filmova koji se može prikazati u jednom kinu unutar tjedan dana”, govori Petar Milat.

A što je s highlightsima ovogodišnjeg programa? Bez obzira na određene programske uštede, u Zagreb i Rijeku ponovno dolaze (dokumentarni) filmovi najvišeg ranga.

“HRFF će, na početku i na kraju, zaokružiti dva dokumentarca. Po našem mišljenju radi se o vrhuncima ovogodišnje dokumentarističke produkcije: makedonska ‘Medena zemlja’ Tamare Kotevske i Ljubomira Stefanova, odnosno ‘Heimat je prostor od vremena’ njemačkog redatelja Thomasa Heisea, koji će ujedno biti i naš zagrebački gost. Zbog mnogo motiva ‘Medene zemlje’ – ekološka kriza, žene, Balkan – držimo da je riječ o najupečatljivijem dokumentarcu 2019. godine. Što se tiče Heisea, njegove filmove već smo nekoliko puta prikazivali na HRFF-u. ‘Heimat je prostor od vremena’ svojevrsna je osobna i kreativna rekapitulacija njegove karijere koja je od premijere na Berlinaleu i pobjede na Visions du Réelu imala vrlo dobru i zapaženu recepciju. Pored ova dva vrhunca, prikazujemo i nove filmove teškaša dokumentarnog filma: ‘Državni pogreb’ Sergeja Loznica, ‘Kordiljere snova’ – završni dio trilogije Patricija Guzmana te ‘Zaboravljeni slučaj Hammarskjöld’ Madsa Brüggera. Bit će na HRFF-i i novih imena poput pobjednice Rotterdama, Kineskinje Shengze Zhu s filmom ‘Present.perfect’; ‘Transnistrije’ švedske autorice Anne Eborn ili ‘Centar’ našeg gosta, Ivana Markovića iz Srbije”, izdvojio je Milat neke od mamaca ovogodišnjeg programa.

A bogat je i popratni dio HRFF-a, možda kao jedan od vrhunaca treba istaknuti masterclass srpskog redatelja Ognjena Glavonića u Dokukinu KIC, “Od igranog ka dokumentarnom ka igranom”.

“Popratni, govorni program odvijat će se mahom u Dokukinu KIC. Posebno važno je gostovanje Ognjena Glavonića, koje organiziramo u suradnji s Restartom. Ognjen će se dotaknuti pitanja produkcijskog i kreativnog procesa nastanka svoja dva filma ‘Dubina dva’ i ‘Teret’. Filmovi su to koji se bave istom temom, samo na posve različite načine. Sigurno će sudionicima masterclassa biti zanimljivo iz prve ruke od Ognjena čuti o njegovim sada već bogatom međunarodnom iskustvu, kao i borbi s političkim predrasudama”, govori direktor Human Rights Film Festivala.

Povratak u Europu iz ove pozicije čini se poprilično neizvjestan, u svakom slučaju – dug. Nikome od bivših programskih stanara ovakva situacija nije previše prirasla srcu, pa tako ni dugogodišnjim HRFF-ovskim domaćinima koji poznaju svaki pedalj najljepšeg zagrebačkog kina.

“Program smo, kao što sam već istaknuo, morali reducirati i prilagoditi resursima s kojima raspolaže Kino Tuškanac. U ovom trenutku teško je predvidjeti kad će se posebno po filmske festivale loša situacija u Zagrebu promijeniti. No, tu smo gdje smo. Možemo se samo nadati da ista neće biti još gora. Nije baš neka perspektiva, ali takvo je stanje na terenu…”, zaključio je naš kratki razgovor Petar Milat.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here