Iz Širokog Brijega za Dokumentarni.net: Ivan Laić
Sinoćnjom ceremonijom dodjele nagrada najboljim filmovima i projekcijom najnovijeg hita Quentina Tarantina “Bilo jednom u Hollywoodu” / “Once Upon a Time in Hollywood” (2019), završen je jubilarni dvadeseti Mediteran Film Festival u Širokom Brijegu. Jednoglasnom odlukom žirija, dokumentarni film “To the Four Winds” / “Libre” (2018) francuskog redatelja Michela Toesce osvojio je Grand Prix ovogodišnjeg festivala.
Najboljim filmom kratkometražne konkurencije proglašen je španjolski dokumentarac “God’s Acre” (2018) Pabla Adiega Almudevara. Osim glavnih nagrada, dodijeljena su i po dva Posebna priznanja te Nagrada publike, koja je na oduševljenje prisutnih pripala blizancima Mohamadu i Ahmadu Malasu iz Sirije. Oni su Široki Brijeg došli sa svojim filmom “Cherry Days” (2017), posvetom duhu svoga naroda koji se strahu i ratnom razaranju suprotstavlja pjesmom i nogometom. Pobjednike dugog metra ove je godine vijećao žiri u sastavu Alejandro Diaz Castanno, Alen Drljević i Dževdet Tuzlić. Onaj kratkometražni sačinjavali su Vera Robić-Škarica, Sara Fgair i Marijana Mikulić.
Posebna priznanja
Posebna priznanja u kategoriji kratkometražnog dokumentarnog filma pripala su tako izraelskom filmu “My Father’s Son” (2018) autora Hillela Ratea, priči o bliskom odnosu karizmatičnog starog oca i njegovog sramežljivog sina koji se namjerio pronaći bračnu družicu, odnosno turskom naslovu “Footstep” (2018. | ★★★) Haydara Demirtasa koji donosi priču o Hoysaru Aliju, pirotehničaru koji uklanja mine na granice između Irana i Iraka. Glavna nagrada u ovom dijelu konkurencija pripala je filmu “God’s Acre” Španjolca Pabla Adiega Almudevara, šutljivoj priči o starcu koji sa svojim ovcama živi u napuštenom selu u tišini, samoći i kontemplaciji.
Prvo Posebno priznanje u dugometražnoj konkurenciji otišlo je još jednom izraelskom dokumentarcu, “Family in Transition” (2018) Ofira Trainina. Autor prati obitelj u kojoj otac obznanjuje da je transrodna žena, uputivši se nakon toga na promjenu spola. Riječ je o jednoj od najsnažnijih festivalskih priča i programiranih favorita prije početka 20. MFF-a, stoga je odluka žirija u potpunosti razumljiva.
Ne čudi također ni drugo dodijeljeno Posebno priznanje, filmu “iOtok” (Astral Films / Factum / Quasar Multimedia; 2018.), slovensko-hrvatsko-talijanskoj koprodukciji Slovenca Mihe Čelara. Dokumentarac u pitanju zapravo je transmedijski projekt u kojem nagrađeni film ima ulogu tek svojevrsnog nusprodukta. Čelar je dokumentarac napravio želeći pomoći stanovnicima otoka Biševa (njih ukupno trinaest) u njihovoj borbi protiv nastojanja vlasti da od njihovog rodnog mjesta naprave digitaliziranu turističku atrakciju. S ovim zanimljivim Čelarovim proizvodom upoznat ćemo vas uskoro i detaljnije na našem portalu, budući da je sličan interaktivni sadržaj koji izravno angažira gledatelja, jedan od vrlo zanimljivih mogućih oblika u kojima bi dokumentarni film u budućnosti mogao održati svoju relevantnost s obzirom na stalni pad broja gledatelja u kinodvoranama i uopće.
Grand Prix Francuzu Michelu Toesci
Na osobnoj razini moramo priznati vlastito iznenađenje odlukom žirija i dodjelom Grand Prixa filmu francuskom filmu “To The Four Winds” Michela Toesce. Sa svojih stotinu minuta trajanja bio je ovo ujedno i najduži dokumentarac cjelokupne konkurencije. Isti govori o Cedricu, francuskom poljoprivredniku koji u svom dvorištu pruža zaklon stalno pristižućoj bujici migranata. Žiri se vjerojatno vodio činjenicom aktualne i bitne teme, no ista stvar može se reći i za veliku većinu ovogodišnjih naslova. “To The Four Winds” je razvučen, usporen i iznenađujuće neangažirajući filmski uradak. Po našem skromnom mišljenju, vidjeli smo i mnogo boljih.
Osim dobitnika Grand Prixa i jednog od nagrađenih kratkih filmova (“Footstep”), prije dodjele nagrada pogledali smo i svjetsku premijeru francuskog dokumentarca “Foreign Volunteers – In the Hell of Raqqa” (2019. | ★★★) Pedra Brita da Fonsece i Paula Moreire. Tema filmo ponovno je ratno-sirijska, dok je priča ispričana iz perspektive nekoliko Europljana i Amerikanaca koji svojom voljom odlaze u oružani sukob protiv Daesha. Zanimljivo je da se ovi momci uglavnom deklariraju kao socijalisti, komunisti ili anarhisti, a između pucnjave i noćnih akcija vidimo kako provode vrijeme i u intelektualnim razgovorima o politici i društvu koje predvodi njihov zapovjednik, Talijan Marcello.
Riječ je vjerojatno o jedinom naslovu koju sirijska braća redatelja Malas nisu pogledali do kraja. Kad smo ih upitali razloge odlaska s projekcije, objasnili su nam da je riječ o velikoj laži; ne isključivo zbog prenapuhanog narativa o europskim supermenima koji dolaze u spas jadnim Sirijcima, već i zbog razloga prikazivanja područja Raqqe u svjetlu potpuno razrušenog teritorija ratne zone pod kontrolom Daesha, odnosno stanovnike koji ih podržavaju. U stvarnosti, kažu autori, stvari nisu ni približno takve.
Od 21. do 24. kolovoza na Mediteran Film Festivalu prikazano je više od četrdeset filmskih naslova, od čega točno dvadeset u dvije natjecateljske konkurencije dokumentarnih filmova. Uz zanimljiv glavni program, najstariji festival dokumentarnog filma na ovim prostorima, ponudio je i bogate popratne događaje, brinući se za svoje posjetitelje i goste poznatom hercegovačkom velikodušnošću i toplinom. Sve zajedno predstavlja sjajan zalog za ponovni povratak u Široki Brijeg – na 21. MFF.