PočetnaRecenzije18. DokuFest: "Veerin čarobni život" - Magija 'role-playa' kao lek za muke...

18. DokuFest: “Veerin čarobni život” – Magija ‘role-playa’ kao lek za muke svakodnevice

-

Iz Prizrena za Dokumentarni.net: Marko Stojiljković

Nakon ekstenzivne festivalske turneje (True/False Fest, ZagrebDox, Berlinale, CPH:DOX…) započete na Sundance Film Festivalu u januaru ove godine, dokumentarni film “Veerin čarobni život” / “The Magic Life of V” / “Veeran elämät” (2019) prikazan je i na 18. DokuFestu u sklopu regionalne konkurencije Balkan Dox. Reč je pre svega o skandinavskoj priči, ali film je u balkanski deo kosovskog festivala ušao zbog porekla svog bugarskog autora Tonislava Hristova (“Dobri poštar”, “Zatvorska ekipa”), ali i činjenicom da se radi o o bugarsko-finsko-danskoj koprodukciji.

“Veerin čarobni život” dotiče se nekoliko povezanih tema: porodične disfunkcionalnosti, života s hendikepom, odnosno brige za osobu s hendikepom i role-play kulture kao terapijskog sredstva. Glavna junakinja Veera Lapinkoski finska je devojka od kojih dvadesetak godina, koju život nije mazio: roditelji su joj razvedeni, otac je alkoholičar i porodični nasilnik, a stariji brat Ville je mentalno hendikepiran usled bolesti u najranijem detinjstvu. Sve to njenu želju za samostalnim i normalnim životom čini neostvarivom, pa Veera često beži u svet fantazije igrajući role-play igre na kompjuteru, a posebno LARP (Live Action Role Play) na turnirima sa sebi sličnim otpadnicima. U tim trenucima ona se transformiše u imaginarni lik – V. Veeru ili V, uostalom, upoznajemo u sličnoj akciji – u školi magije, gde će dobiti odoru koju će često oblačiti kao neku vrstu sigurnosne ograde pred svetom. Ona, pak, nije ni najmanje zlonamerna prema bratu i pokušava da ga uključi u svoje jednostavnije aktivnosti poput mačevanja i streličarstva, što sve ide ruku pod ruku s fantazijskim granama role-play kulture. Na veliki turnir u Bugarskoj koji se održava u napuštenoj fabrici (setting igre je naučnofantastični), mesto mogućeg upoznavanja svoje buduće bliske prijateljice ili čak srodne duše, Veera odlazi sama. Sam događaj predstavlja centralnu sekvencu filma u kojoj će glavna protagonistkinja prevladati svoje strahove i suočiti se s demonima iz prošlosti.

“Veerin čarobni život” kao filmska celina ipak funkcioniše ukoliko ju posmatramo iz univerzalnog ugla odrastanja i potrebe za pripadnošću.

Hristov u “Veerinom čarobnom životu” bira zanimljiv rediteljski pristup posebno nevidljive muhe na zidu, pa se subjekti upuštaju u međusobnu interakciju krajnje slobodno i prirodno. Ipak, ovde se ne radi o klasičnom, školskom opervacionom dokumentarcu, već itekako skriptiranom filmu (Hristov i Kaarle Aho potpisani su kao scenaristi, Ljubomir Cvetkov kao koscenarista), montiranom i režiranom na igranofilmski način. Dojam verovatno pojačava i role-playing hobi, sam po sebi blizak glumi, pa nam ni u jednom trenutku nije jasno koliko Veera Lapinkoski zapravo glumi lik s ekrana monitora. Reč je, dakle, o pratljivom filmu prepoznatljive strukture i prosedea omladinske indie-drame čija je istinitost možda upitna, ali zato storytelling njegovog autora nije. Pitanje je, naravno, koliko i od kakve će publike biti primljen film rođen u ovakvim zakonitostima. Veerini problemi verovatno mogu delovati trivijalno uspoređujući ih s nečijim težim i životnijim, ali i dalje su – problemi. Pitanje je takođe i Hristovljevih prioriteta, koji se fokusirao – ne nužno i ispravno – isključivo na partikularni aspekt života svoje junakinje. “Veerin čarobni život” kao filmska celina ipak funkcioniše ukoliko ju posmatramo iz univerzalnog ugla odrastanja i potrebe za pripadnošću. Ako izuzmemo dojam skriptiranosti i pomenute jednoobraznosti, Hristov je u konačnici isporučio poprilično vešto ispričanu priču.

"Veerin čarobni život" / "The Magic Life of V" / "Veeran elämät"
Režija: Tonislav Hristov
Scenarij: Tonislav Hristov i Kaarle Aho
Producenti: Kaarle Aho, Kai Nordberg i Tonislav Hristov
Direktor fotografije: Alexander Stanishev
Montaža: Anne Fabini i Anne Jünemann
Glazba: Petar Dundakov
Zemlje podrijetla: Finska / Danska / Bugarska
Godina proizvodnje: 2019.
Trajanje: 87 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Koliko rata

Ukrajinska redateljica Alisa Kovalenko održala je svoj masterclass u okviru programa ZagrebDox Pro devetnaestog izdanja zagrebačkog festivala.

19. ZagrebDox: “Dezerteri” – Etika bijega

Damir Markovina se u filmu "Dezerteri" (ADU, 2022.) zaokuplja Mostarem, gradom kojeg u formativnim godinama napušta pod okriljem rata.

19. ZagrebDox: “Istočna fronta” – Na Istoku ništa novo

Dokumentarac "Istočna fronta" Vitalija Manskog možemo promatrati kao još jedan kritički žalac usmjeren protiv autokratskog ruskog režima.

19. ZagrebDox: “Sam sada” – Mama (ne) ide u raj?

Harkness u svom debiju "Sam sada" obilato i vješto koristi bogatu arhivu, sastavljenu od starih Super-8 klipova te raznih obiteljskih fotki.

19. ZagrebDox: “Apolonia, Apolonia” – Borba žene u svijetu umjetnosti

Glavni forte filma "Apolonia, Apolonia" sadržan je ponajviše u njegovoj slojevitosti, progovarajući i o današnjoj ekonomskoj stvarnosti milenijalaca boema.

19. ZagrebDox: “Lina” – Između roditelja

"Lina" (ADU, 2023.) Jasmine Beširević ne sudi, samo prikazuje. Ako i mrvicu hinjeno, ipak uvjerljivo i vejrodostojno.

19. ZagrebDox: “Istražitelj” – Prisjećanja djelatnika Haškog suda

U filmu "Istražitelj" Viktora Portela pratimo haškog istražitelja Vladimíra Dzuru, koji se bavio slučajevima Slavka Dokmanovića i Željka Ražnatovića Arkana.

19. ZagrebDox: “Dosje Labudović: Nesvrstani” i “Dosje Labudović: Filmske gerile” – Od ne-teme do teme

Diptihom "Dosje Labudović" Mila Turajlić je arhivske materijale iz Filmskih novosti učinila "temom". Barem nakratko i barem u određenim krugovima.

19. ZagrebDox: “Prizori s mojim ocem” – Prazni prizori

Statičnost kadrova dokumentarca "Prizori s mojim ocem" Biserke Šuran reflektira krutu kulisu, čije barijere probija niz općih mjesta.

19. ZagrebDox: “Horror Vacui” – Ka tetralogiji?

"Horror Vacui" (Hrvatski filmski savez, 2023.) je novi dokumentarni film snimatelja i redatelja Borisa Poljaka.
Režija: Tonislav Hristov<br> Scenarij: Tonislav Hristov i Kaarle Aho<br> Producenti: Kaarle Aho, Kai Nordberg i Tonislav Hristov<br> Direktor fotografije: Alexander Stanishev <br> Montaža: Anne Fabini i Anne Jünemann<br> Glazba: Petar Dundakov<br> Zemlje podrijetla: Finska / Danska / Bugarska<br> Godina proizvodnje: 2019.<br> Trajanje: 87 minuta18. DokuFest: "Veerin čarobni život" - Magija 'role-playa' kao lek za muke svakodnevice