Početna Recenzije 18. DokuFest: "Veerin čarobni život" - Magija 'role-playa' kao lek za muke...

18. DokuFest: “Veerin čarobni život” – Magija ‘role-playa’ kao lek za muke svakodnevice

-

Iz Prizrena za Dokumentarni.net: Marko Stojiljković

Nakon ekstenzivne festivalske turneje (True/False Fest, ZagrebDox, Berlinale, CPH:DOX…) započete na Sundance Film Festivalu u januaru ove godine, dokumentarni film “Veerin čarobni život” / “The Magic Life of V” / “Veeran elämät” (2019) prikazan je i na 18. DokuFestu u sklopu regionalne konkurencije Balkan Dox. Reč je pre svega o skandinavskoj priči, ali film je u balkanski deo kosovskog festivala ušao zbog porekla svog bugarskog autora Tonislava Hristova (“Dobri poštar”, “Zatvorska ekipa”), ali i činjenicom da se radi o o bugarsko-finsko-danskoj koprodukciji.

“Veerin čarobni život” dotiče se nekoliko povezanih tema: porodične disfunkcionalnosti, života s hendikepom, odnosno brige za osobu s hendikepom i role-play kulture kao terapijskog sredstva. Glavna junakinja Veera Lapinkoski finska je devojka od kojih dvadesetak godina, koju život nije mazio: roditelji su joj razvedeni, otac je alkoholičar i porodični nasilnik, a stariji brat Ville je mentalno hendikepiran usled bolesti u najranijem detinjstvu. Sve to njenu želju za samostalnim i normalnim životom čini neostvarivom, pa Veera često beži u svet fantazije igrajući role-play igre na kompjuteru, a posebno LARP (Live Action Role Play) na turnirima sa sebi sličnim otpadnicima. U tim trenucima ona se transformiše u imaginarni lik – V. Veeru ili V, uostalom, upoznajemo u sličnoj akciji – u školi magije, gde će dobiti odoru koju će često oblačiti kao neku vrstu sigurnosne ograde pred svetom. Ona, pak, nije ni najmanje zlonamerna prema bratu i pokušava da ga uključi u svoje jednostavnije aktivnosti poput mačevanja i streličarstva, što sve ide ruku pod ruku s fantazijskim granama role-play kulture. Na veliki turnir u Bugarskoj koji se održava u napuštenoj fabrici (setting igre je naučnofantastični), mesto mogućeg upoznavanja svoje buduće bliske prijateljice ili čak srodne duše, Veera odlazi sama. Sam događaj predstavlja centralnu sekvencu filma u kojoj će glavna protagonistkinja prevladati svoje strahove i suočiti se s demonima iz prošlosti.

“Veerin čarobni život” kao filmska celina ipak funkcioniše ukoliko ju posmatramo iz univerzalnog ugla odrastanja i potrebe za pripadnošću.

Hristov u “Veerinom čarobnom životu” bira zanimljiv rediteljski pristup posebno nevidljive muhe na zidu, pa se subjekti upuštaju u međusobnu interakciju krajnje slobodno i prirodno. Ipak, ovde se ne radi o klasičnom, školskom opervacionom dokumentarcu, već itekako skriptiranom filmu (Hristov i Kaarle Aho potpisani su kao scenaristi, Ljubomir Cvetkov kao koscenarista), montiranom i režiranom na igranofilmski način. Dojam verovatno pojačava i role-playing hobi, sam po sebi blizak glumi, pa nam ni u jednom trenutku nije jasno koliko Veera Lapinkoski zapravo glumi lik s ekrana monitora. Reč je, dakle, o pratljivom filmu prepoznatljive strukture i prosedea omladinske indie-drame čija je istinitost možda upitna, ali zato storytelling njegovog autora nije. Pitanje je, naravno, koliko i od kakve će publike biti primljen film rođen u ovakvim zakonitostima. Veerini problemi verovatno mogu delovati trivijalno uspoređujući ih s nečijim težim i životnijim, ali i dalje su – problemi. Pitanje je takođe i Hristovljevih prioriteta, koji se fokusirao – ne nužno i ispravno – isključivo na partikularni aspekt života svoje junakinje. “Veerin čarobni život” kao filmska celina ipak funkcioniše ukoliko ju posmatramo iz univerzalnog ugla odrastanja i potrebe za pripadnošću. Ako izuzmemo dojam skriptiranosti i pomenute jednoobraznosti, Hristov je u konačnici isporučio poprilično vešto ispričanu priču.

"Veerin čarobni život" / "The Magic Life of V" / "Veeran elämät"

O FILMU:

Režija: Tonislav Hristov
Scenarij: Tonislav Hristov i Kaarle Aho
Producenti: Kaarle Aho, Kai Nordberg i Tonislav Hristov
Direktor fotografije: Alexander Stanishev
Montaža: Anne Fabini i Anne Jünemann
Glazba: Petar Dundakov
Zemlje podrijetla: Finska / Danska / Bugarska
Godina proizvodnje: 2019.
Trajanje: 87 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Top 10: Najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2020. godine

Ovo su najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2020. godine po izboru Hrvoja Krstičevića, glavnog urednika portala Dokumentarni.net.

“Once the Dust Settles” – Selfie na poprištu katastrofe

Johna Appela kroz film "Once the Dust Settles" vode empatija i dobrodušnost, uz razumijevanje nemoći da se promijeni ono što se dogodilo.

Otvorene prijave za 6. Scenaristički program “Krsto Papić”

Otvorene su prijave za 6. Scenaristički program “Krsto Papić”.

Al Jazeera Balkans: Drugi nastavci filmova “Generacija ’68” i “Nedjelja 13.” te dokumentarac o kineskom nadziranju svojih građana

Ovotjedni program AJB-a donosi druge nastavke filmova "Generacija '68" i "Nedjelja 13." te dokumentarac o kineskom nadziranju svojih građana.

Top 10: Najbolji dokumentarni filmovi 2020. godine

Marko Stojiljković donosi svoju listu najboljih dokumentarnih filmova 2020. godine.

Preminuo Michael Apted, redatelj serijala “Up”

Poznati britanski dokumentarist Michael Apted, najpoznatiji po kultnom serijalu "Up", preminuo je u četvrtak u svom losanđeleškom domu.

Otvorene prijave za 68. Martovski festival

Otvorene su prijave za 68. Beogradski festival dokumentarnog i kratkometražnog filma - Martovski festival.

“I Walk” – Odsebljeno putovanje u srce tame

Jørgen Leth u novom filmu "I Walk" / "Jeg går" (2019) dočarava neveselu stranu svoga psihofizičkoga stanja posljednjih desetak godina.

Al Jazeera Balkans: “Generacija ’68” i “Bugarski san”

Na programu AJB-a ovog će se tjedna između ostalih prikazati i dokumentarci "Generacija '68" Nenada Puhovskog "Bugarski san" Srđana Šarenca.

“Family Romance, LLC” – Samozavaravanje, plaćeno i neplaćeno

U dosadašnjim osvrtima "Family Romance, LLC" ocijenjen je u rasponu od "slabiji Herzogov film" do "jedan od najintrigantnijih u autorovu opusu".