Vjerojatno nema pretjerano mnogo osoba kojima bi se mogao posvetiti dokumentarni film s popisom sugovornika koji uključuje dva bivša predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, kremu glazbenog svijeta, legende holivudske A-liste, sportske zvijezde i religijske vođe. Još je manje takvih pojedinaca za koje gotovo sigurno nikad niste ni čuli, ali upravo je to slučaj s novim Netflixovim filmom “The Black Godfather” (2019) američkog redatelja Reginalda Hudlina, najpoznatijeg po igranom filmu “Marshall” (2017) o prvom crnom sucu Ustavnoga suda, Thorogoodu Marshallu.
“The Black Godfather” prati životnu priču Clarencea Avanta, crnog poduzetnika, posrednika, agenta i čudotvorca zaslužnog za veliku većinu karijera mahom Afroamerikanaca iz skupina pobrojanih u uvodnoj rečenici. Avant je ono što će njegovi sugovornici najtočnije opisati kao celebrities’ celebrity, jednostavan čovjek prilično neupadljive fizionomije, koji je najveći dio karijere proveo izvan očiju javnosti. Ipak, ovaj sposobni čovjek iz sjene vuče konce, upravlja karijerama i ugovara poslove, s pravom noseći nadimak crnog kuma. Istovremeno je to aluzija na kakvog mafijaškog šefa, ali i člana proširene obitelji, koji poput zaštitnika pazi na dobrobit niza slavnih osoba dok mu ove vječno ostaju zahvalne za njegove usluge.
Iz Hudlinovog filma saznajemo o Avantovim skromnim počecima u gradiću Climax u Sjevernoj Karolini, te kako je od voditelja noćnog kluba postao agentom, najprije mladog pjevača Little Willie Johna najpoznatijeg po hitu “Fever”, a zatim i mnogih drugih. Avant je život posvetio promoviranju crnačke zajednice u show businessu, osiguravajući joj jednake uvjete poput onih njihovih bijelih kolega. Sebe ne vidi kao dobročinitelja, pa će bezbroj puta tijekom filma ponoviti maksimu o brojkama kao jedinim bitnim stvarima na svijetu. No, njegovi prijatelji i kumčad, od velikog Quincyja Jonesa, preko Billa Withersa, Lionela Ritchieja, Jamieja Foxxa i kakvo god da si je ime trenutno nadjenuo Sean Puff Daddy Combs, pa sve do Billa Clintona i Baracka Obame, uvjeravaju nas kako je riječ o pozi i obrambenom mehanizmu čovjeka koji unatoč bezbrojnim vezama (“Avant poznaje svakoga”, ponovit će se nekoliko puta kroz film) ipak zazire od pretjeranog eksponiranja.
S vremenom Avant postaje sivom eminencijom iza svakog sklapanja posla na sceni, ostvaritelj, čovjek koji može pomiriti bilo koje dvije strane zaraćene u legalnom sukobu, ali i onaj koji rješava privatne probleme, spašava brakove i dijeli savjete koji će promijeniti živote ljudi poput Snoop Dogga; čovjek koji će vas ispsovati ako u ugovoru koji potpisujete s njim tražite premalo novca. Pokretao je Avant i glazbene etikete te radijske postaje kako bi crnim glazbenicima olakšao put do tržišta; pritom znao i bankrotirati. Vodio je turneju “Bad” Michaela Jacksona, crnim sportašima sređivao ugovore kakve nisu mogli ni sanjati, djelovao kao pravi kingmaker na političkoj sceni Demokratske stranke u SAD-u, ostavši pritom relativno nepoznat široj javnosti.
“The Black Godfather” pokriva sve što dokumentarni film i treba pokriti. Gledatelj će otkriti mnogo novih podataka vezanih za karijere brojnih zvijezda za koje prije nije znao, tehnički je izveden atraktivno i pitko, s pravom mjerom osjećajnosti koja ne prelazi u patetiku.
U posljednje vrijeme kao da je u porastu broj biografskih dokumentarnih filmova koji silom trude izbjeći kalupe tzv. klasičnog, talking heads pristupa priči, pa stoga gotovo osvježavajuće djeluju oni uratci koji nam dokazuju suprotno – ništa ne djeluje upečatljivije od izravnih svjedočanstava sudionika događaja, pogotovo ukoliko su ovi elokventni i iskreni u svojim iskazima. “The Black Godfather” spada u takvu vrstu filmova, pa su posebno kvalitetne scene Avantove obitelji koja mu se izravno suprotstavlja u trenucima kad ovaj sebe pokušava prikazati u drugačijem svjetlu od stvarnog (čitaj: hladni čarobnjak financijske matematike). Zaista, nitko nije sposoban otpuhati nečiju masku kao njegovi najbliži. Još je bolja scena u kojoj Clarenceov sin Alexander naglas razmišlja o ljudima koji mu se obraćaju, svjesni očeve poodmakle dobi (ove godine je napunio 88), pa pred njime potežu pitanje nasljednika ovog problem solvera. “A kome ću se ja obratiti?”, uzvraća sin sa suzama u očima.
“The Black Godfather” pokriva sve što dokumentarni film i treba pokriti. Gledatelj će otkriti mnogo novih podataka vezanih za karijere brojnih zvijezda za koje prije nije znao, tehnički je izveden atraktivno i pitko, s pravom mjerom osjećajnosti koja ne prelazi u patetiku. Glavni protagonist slojevit je čovjek, zanimljive i pomalo misteriozne prošlosti, koji bez problema drži gledateljevu pažnju kroz dva sata trajanja filma. Usprkos naizgled jednostavnoj vanjštini i stavu Clarencea Avanta, riječ je o jednom od malobrojnih pojedinaca koji su posvetili život otvaranju vrata crnoj populaciji Amerike, u vremenu kada mnogi na njima nisu mogli zamisliti ni kvaku.
