PočetnaVijestiNagrada portala Dokumentarni.net: "Oni samo dolaze i odlaze" najbolji HR-dokumentarac 2017. godine

Nagrada portala Dokumentarni.net: “Oni samo dolaze i odlaze” najbolji HR-dokumentarac 2017. godine

|

Zagrebački MM centar sinoć je ugostio drugu živu svečanu dodjelu nagrade najboljem hrvatskom dokumentarnom filmu po izboru portala Dokumentarni.net. Podsjetimo, prošle godine najboljim HR-dokumentarcem proglasili smo debitantsko ostvarenje Pere Kvesića, “Dum spiro spero” (Factum, 2016.). Kao malu nagradnu novost 2018. godine, uz tradicionalni online izbor glavnog urednika portala Hrvoja Krstičevića, odlučili smo se za još sveobuhvatniji nagradni doseg, dodavši i nagradu uredništva koje je ove godine vijećalo u sastavu: Višnja Vukašinović, Iva Rosandić i Hrvoje Krstičević.

U konačnici, dojmovna kazaljka zaustavila se na istom filmu. Tako je nagradu uredništva portala Dokumentarni.net, kao i onu glavnouredničku, za najbolji hrvatski dokumentarni film 2017. godine, osvojio film “Oni samo dolaze i odlaze” (Hrvatski filmski savez, 2017.) Borisa Poljaka, koji na svoj karakteristično upečatljiv opservacijski način prati događaje na popularnoj splitskoj plaži Bačvice.

Nagrade je uredništvo obrazložilo riječima: “Za dosljedno provedenu autorsku poetiku jedinstvenu po radikalnom fiksiranju stvarnosti. Specifičnim senzibilitetom i originalnošću Boris Poljak profilira se kao jedan od samosvjesnijih autora naše dokumentarističke scene, pridajući jednaku pažnju temi kojom se zaokuplja, kao i razvoju vlastitog filmskog izraza.”

“Ne snimam filmove da bih se svidio publici. Ovaj sam snimio ponajviše za sebe. Ne osjećam se kao tipični dokumentartist, više me zanima spoj eksperimetalnog i dokumentarnog. Drago mi je ipak da se film svidio ljudima, naravno da je lijepo dobiti priznanje ili nagradu za svoj rad”, rekao je između ostaloga Poljak nakon primanja nagrade, hvaleći usput hrvatsku dokumentarističku scenu te dometnuvši na kraju u šali kako mu je već dosta voajerske etikete, pa će njegov sljedeći film izgledati potpuno drugačije od trenutno zaključene Mediteranske trilogije koju će publika moći vidjeti na ovogodišnjem ZagrebDoxu u sklopu Autorske večeri Borisa Poljaka.

Prije samog čina uručenja nagradne statue koju je ove godine dizajnirala i izradila Hristina Rizzitelli, Višnja Vukašinović je ukratko rekapitulirala prošlogodišnje vrhunce domaće doku-industrije. Nakon projekcije nagrađenog filma, u opuštenom i neformalnom tonu malog okruglog stola, naša filmska kritičarka i sinoćnja moderatorica također je porazgovarala s redateljima čiji su filmovi obilježili prošlogodišnju dokumentarno-filmsku scenu u Hrvata: Goranom Devićem, Jadrankom Cicvarić Šiftar, Lidijom Špegar, Robertom Tomićem Zuberom, Viktorom Zahtilom i Borisom Poljakom.

Bilo je lijepo, veselimo se sljedećoj dodjeli!


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Sretni kamperi” – Posljednje ljeto

"Sretni kamperi" film je koji može dojmiti dijelom svojih vizuala, ali i umoriti činjenicom dominantno nepoticajnog variranja više-manje istog.

17. Gledalište Kinokluba Zagreb – Oblačići s trotočjem

17. Gledalište Kinokluba Zagreb, održano je u zagrebačkoj Kinoteci od 29. svibnja do 1. lipnja.

“Bez sunca” – Jedini primjer svoje vrste

"Bez sunca" i Sandor Krasna ne mogu se postavljati u hijerarhiju, niti podvrći ozbiljnoj kritici, jer ostaju jedini primjeri svoje vrste.

“To Kill a Tiger” – Poruka nade iz Indije

"To Kill a Tiger" (2022) Nishe Pahuje bavi se osjetljivom, mučnom temom silovanja trinaestogodišnje indijske djevojčice Kiran.

Drugi filmsko-diskurzivni program HDFK-a: Filmska kritika i kustoske prakse u Aziji 

Hrvatsko društvo filmskih kritičara nastavlja sa serijom filmsko-diskurzivnih programa pod nazivom "Kritika i društvo".

17. Gledalište: “Oda” – Crvena avet

Mia Maros Živković je u filmu "Oda" ispisala dimenzijama malu, skromnu, intimističku, no dojmom oveliku odu hrabrim, ustrajnim ženama.

17. Beldocs: “Porodica na određeno vrijeme” – Putovanje onkraj providnog

"Porodica na određeno vrijeme" vizualno je i sadržajno poticajno ostvarenje, koje gledatelja okupira modifikacijama prepoznatljivih tema i motiva.

Dva dokumentarca u glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala

U glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala našla su se i dva hrvatska dokumentarna filma.

“Stop Making Sense” – Veliko djelo, veliko odijelo

Vizuali iz "Stop Making Sense" Jonathana Demmea zauvijek će ostati urezani u kolektivnoj svijesti, kao prva asocijacija na Talking Heads.

“The War Game” – Ogledni primjerak pseudodokumentarnog filma

U prvom eseju "Dokumentiranje fikcije" bavimo se Oscarom nagrađenim filmom "The War Game" (1966) redatelja Petera Watkinsa.