PočetnaEsejiProzori"Spomenik zahvalnosti Crvenoj armiji" – Na igralištu Povijesti

“Spomenik zahvalnosti Crvenoj armiji” – Na igralištu Povijesti

-

Sadašnjost je osuđena da jednom postane prošlost i tako izgubi mogućnost izbora kako želi biti viđena i shvaćena. A prošlost je predmet Povijesti, najvarljivije i najnestalnije među disciplinama. Sadašnjost je moguće konzervirati dokumentarnim filmom koji osim stvarnosti kao takve, konzervira i njeno vlastito samorazumijevanje. Izloženo leći Povijesti, ono često kasnije poprima dimenzije najprije tragedije, a u konačnici i farse. Dokumentarni film “Spomenik zahvalnosti Crvenoj armiji” datiran u burnu 1948. godinu, vrlo je brzo nakon svog nastanka mogao biti doživljen kao komedija i farsa, iako je njegova namjera i svrha bila upravo suprotna. Nastao kao državni film mlade Titove Jugoslavije, ostvarenje Milana Katića (1900. – 1969.) prikazuje zahvalnost i bratstvo sa Sovjetskim savezom čiji su vojnici pomogli obraniti ove prostore od fašista i nacista, koje jedno od postojećih povijesnih očišta stavlja pod zajednički okupatorski nazivnik. No, u godini nastanka “Spomenika”, Josip Broz Tito okreće leđa Staljinu, a svijet vječno uklesanog zajedništva iz Katićeva propagandnog filma, u čas postaje stvar prošlosti, one koja se ponavlja kao farsična tragedija. Još iste te, povijesne 1948., više nije bilo ni traga “ljubavi i zahvalnosti jugoslavenskog naroda Crvenoj armiji” kako se grandiozno navodi u podnaslovu filma.

Tema Katićeva izvanredno režiranog dokumentarca nastanak je spomenika zahvalnosti Crvenoj armiji, podignutoga na dunavskoj Batinoj Skeli gdje stoji i danas. U uvodnoj animiranoj sekvenci redatelj u maniri trilera prikazuje tijek Batinske bitke u kojoj su antifašističke snage sastavljene od Trećeg ukrajinskog fronta i pukovnija jugoslavenske armije prešle Dunav i prisilile Nijemce na uzmak. Nakon apstraktno-animiranog uvida u ratni sukob, vraćamo se sadašnjosti posjete mjesta bitke od strane autora spomenika i velikog državotvornog kipara, Antuna Augustinčića, koji se raspituje o junaštvu palih boraca. Središnji dio filma, osim dokumentarnih snimki oslobođenja Beograda, odlazi i na kadrove rada na monumentalnoj skulpturi koju ovaj kipar iz zagorskog Klanjca radi najprije u sadri, kao pripremu za brončani odljev. Katić kamerom bilježi kako Augustinčiću u ateljeu pomažu i drugi veliki majstori poput Frana Kršinića. Autoru nije bilo teško kamerom otploviti ni do Pučišća na Braču, odakle je dopreman kamen za postolje. Vrhunac i finale filma rezervirani su, naravno, za svečano otvorenje grandiozne skulpture uz prisutnost državnog vrha i samog Augustinčića.

Sva obilježja ove spomeničke plastike možemo prenijeti i na sam film – oba su djela majstorski izvedena i dojmljiva u svojoj klasično mišljenoj formi, no od razine remek-djela dijeli ih uteg ideologiziranog sadržaja koji (p)ostaje banalan radi nužnosti nedvosmislene poruke zavijene u epsku masku. A jednodimenzionalnost ne može biti ni tragična ni epska, tek komična. Ipak, Katić vješto bilježi sve etape izrade skulpture kao i njeno postavljanje, na isti način kao što je Augustinčić izradio sve elemente spomenika. Njihov stil klasičan je i glorificirajući, besprijekorno državotvoran i mitotvoran; u svom pristupu direktan i otvoren. Poetika je to koju od državotvornih uradaka jedne Leni Riefenstahl ili Alberta Speera dijeli naivnost i neposrednost da je ono što se prikazuje uistinu zalog humanije budućnosti. Milan Katić nesumnjivo spada u red dežurnih redatelja državnog vrha, koji je zanat pekao još u NDH-u radeći, primjerice, s Miletićem i Marjanovićem na slavnom dugometražnom igranom filmu “Lisinski” iz 1944. godine. Grijesi mu nakon rata ipak bivaju oprošteni, pa se zdušno prima režiranja dokumentaraca znakovitih naslova poput “Proslava 1. maja 1946.” (1946), “Snaga i mladost” (1946), “Na izbore” (1946) i “Iz tame u svjetlo” (1947). U svima njima manifestira zanatsko majstorstvo, funkcijski uvijek podloženo ideološkom cilju, ali zato ništa manje maestralno. Teme Katićevih filmova povijest je pretvorila u farsu, no njegova umjetnost položila je test vremena, nastavljajući zračiti autentičnom autorskom vještinom koja pripada jednoj drugoj i vjerujemo puno manje varljivoj povijesti – onoj filmskoj.

“Spomenik zahvalnosti Crvenoj armiji”

  • Scenarij i režija: Milan Katić
  • Kamera: Frano Vodopivec, Hrvoje Sarić
  • Produkcija: Jadran film
  • Godina proizvodnje: 1948.
  • Trajanje: 18 minuta

“Prozori” su realizirani u suradnji s Hrvatskim filmskim savezom i njegovim filmskim arhivom.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

AI i virtualni svjetovi u Dokukinu KIC

U zagrebačko Dokukino KIC dolazi novi ciklus dokumentaraca "AI i virtualni svjetovi", koji istražuje snage, slabosti i ograničenja umjetne inteligencije.

Večeras u Sinju dokumentarac o ratnoj fotografkinji Lee Miller

Večeras na platno sinjske Palacine dolazi dokumentarac "Uhvatiti Lee Miller" / "Capturing Lee Miller" (2020) redateljice Terese Griffiths.

Tri nagrade za hrvatske dokumentarce na 20. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma o ljudskim pravima Verzió

Tri nagrade osvojili su hrvatski dokumentarci na 20. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma o ljudskim pravima Verzió.

55. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva: Prva nagrada dokumentarcu “Korijen” Dore Fodor

U Zagrebu se od 24. do 26. studenog održavala 55. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva.

“Nakon svadbe” Mateja Kľúčika najbolji dokumentarni film 10. STIFF-a

"Nakon svadbe" (2022) slovačkog redatelja Mateja Kľúčika proglašen je najboljim dokumentarnim filmom 10. STIFF-a.

Klasici svjetske dokumentaristike, 3. sezona

“Darwinova noćna mora” – Predatorske ribe i oružje u kolijevci čovječanstva

Posljednji esej treće sezone "Klasika" rezerviran je za dokumentarni film "Darwinova noćna mora" (2004) Huberta Saupera.

“Mali Dieter želi letjeti” – Ekstatično do neba

"Mali Dieter želi letjeti" (1997) spada među najpoznatija dokumentaristička djela velikog njemačkog redatelja Wernera Herzoga.

“Titicut Follies” – Čiste sobe i tužni varijetei

U trećem eseju treće sezone "Klasika svjetske dokumentaristike" pišemo o dokumentarcu "Titicut Follies" (1967) Fredericka Wisemana.

“Crumb” – Umjetnost kao jedini izbor

Dokumentarac "Crumb" (1994) Terryja Zwigoffa o strip-umjetniku Robertu Crumbu, spada među najistaknutije primjerke doku-biografskog žanra.

“Shermanov marš” – Generali i ljubavnici

Treću sezonu "Klasika svjetske dokumentaristike" otvaramo s dokumentarcem "Shermanov marš" / "Sherman's March" (1985) Rossa McElweeja.

Dokultura, 3. sezona

Snaga je u detalju

Posljednji esej treće sezone "Dokulture" donosi tekst o hrvatskim filmskim vaninstitucionalnim programima.

Fiksiranje na margini

Shvatimo li film kao neizostavni dio kulture i umjetničkog stvaralaštva, obrazovni je sustav prva točka stjecanja šireg filmskog znanja.

Steći filmsku kulturu – od apstrakcije prema konzumerizmu

Prvi esej treće sezone "Dokulture" bavi se (ne)dostupnošću filmova široj publici, naročito iz kuta dokumentarnog roda.