Recenzije15. LFF: "Dragi susjedi" - "Tu nema problema"

15. LFF: “Dragi susjedi” – “Tu nema problema”

|

Nastanak kratkometražnog dokumentarnog filma “Dragi susjedi” (2017) Nebojše Slijepčevića u produkciji HRT-a i međunarodnoj koprodukciji Europske radiodifuzijske unije (European Broadcasting Union – EBU), pružio je vrijednu filmsku priliku za predstavljanje teme suživota Hrvata – u ovom slučaju Zagrepčana – i izbjeglica, pojedinaca silom prilika zateknutih unutar granica Lijepe naše. Tema koju Slijepčević obrađuje u svom dokumentarcu važna je za snalaženje u svijetu svakodnevnih tenzija, kao i za kritičko razumijevanje medija, zagađenih senzacionalističkim naslovima o napadima stranih državljana na žene u centru Zagreba – sve pod zajedničkim nazivnikom “Strah se širi Zagrebom”. U situaciji u kojoj se strah od stranaca prokazuje kao opravdan, a incidenti zasjenjuju svaki pokušaj integracije, raste i potreba za pronalaženjem zajedničkog jezika između sugrađana. Uostalom, dobrosusjedski odnosi su tabu tema od pamtivijeka.

Pred Slijepčevićevom kamerom u “Dragim susjedima” – naši susjedi otvoreno iznose vlastite stavove i iskustva s novim sugrađanima (“oni”, “crnci”, “vjerojatno Sirijci”). S lakoćom dijeleći svoje strahove i nepovjerenje, njihovi iskazi ponekad nalikuju pornografiji duše, izljevima uobičajene ulične, nesvjesne ksenofobije. Kod gledatelja to izaziva prijenos nelagode (fremdschämen), a taj intenzivan doživljaj banalnosti stereotipa i glasina o pridošlicama isprepliće se s prizorima hladnog i neprivlačnog doma – zagrebačkog kvarta u zimskom izdanju.

“Dragi susjedi” ne bježe od duboko ukorijenjenih ograda između nepovjerljivih domaćina i novih susjeda, koji u ovom konkretnom slučaju žive pod krovom zajedničke zgrade. Razdvajajući prizore intervjuiranih hrvatskih domaćina i skromnih iskustava izbjeglica, Slijepčević prikazuje dvije dimenzije, dva svijeta koja bez doticaja egzistiraju na istom terenu. Prvi je obavijen subjektivnim, predvidljivim stereotipnim nemirom domaćina pred pridošlicama: “Ne znaš tko su, šta su, zašto su…“; “Neće se ponuditi ni da pometu snijeg”. Svoje stavove o njima – naši zatim lakonski umanjuju kao tek mušice u glavi, no na predrasudnom pladnju nalaze se i realni strahovi za svoju djecu ženskog spola. Drugu dimenziju čini iskustvo izbjeglica, u prvom planu državljanina Mauricijusa koji u Zagrebu živi već tri godine. Ubrzo uviđamo da komunikacija između susjeda zapravo i ne postoji, a s obzirom na oskudna iskustva suživota, hrvatskim domaćinima i njihovim međunarodnim susjedima zajednička je tek ljubav prema novoj i po svemu neobičnoj balkanskoj zemlji. U ovoj egzistencijalnoj stupici narodna mudrost postaje lakrdija, pa tako jedan od protagonista uspoređuje izbjeglice s našim gastarbajterima koji su se, navodi, itekako uklopili u tuđu kulturu, dok “ovi neće tako lako”. Autor i u tim trenucima ostaje dosljedan poetici promatračke dokumentarističke metode, ne intervenirajući u stavove protagonista i prepuštajući gledatelju vlastite zaključke o diskutabilnosti sličnih tvrdnja.

“Dragi susjedi” u filmografiji Nebojše Slijepčevića zauzima mjesto ozbiljnijeg pokušaja provokacije kolektivnih stavova i emocija.

“Dragi susjedi” u početku inzistiraju na izgradnji osjećaja o nemogućnosti integracije izbjeglica, prije svega zbog nepremostivih iracionalno-banalnih kočnica u komunikaciji između domaćina i pridošlica. Razrješenje tog problema čini se nemogućim, čak i ondje gdje postoji svijest o vlastitim predrasudama. Završetak filma, međutim, ipak donosi olakšanje jer i jednu i drugu stranu konačno dovodi za početni stol zajedničke verbalne komunikacije. Ona, uz dozu srama i humora, postaje mogućom zahvaljujući djevojci jednog od azilanata, uslijed čišćenja stubišta zajedničke zgrade.

Jasno, optimizam i pomirbeni ton na kraju filma odraz je (i) finih Slijepčevićevih režijskih manira, koji kao filmski autor mnogo ulaže u izgradnju vlastite poetike. U njegovom najpoznatijem dokumentarnom ostvarenju “Gangster te voli” (Restart, 2013.), riječ je također o promatračkom pristupu bez redateljske intervencije, dosta krutom odnosu kamere prema protagonistima koji mu srdačno otkrivaju svoju subjektivnu stranu, simpatičan košmar osjećaja i stavova. Oba spomenuta filma pojednostavljuju ljudske odnose do banalnosti – suštom suprotnosti doživljaja stvarnog svijeta od strane gledatelja, kao poprištem nerazrješivih nesporazuma. Jedan od glavnih problema sličnih autorskih pristupa, stvaralačkog koncepta kojeg Slijepčević opisuje kao “dolazak dokumentarista”, susret je s ljudima koji jedva čekaju kontakt s kamerom, bilo da se radi o imotskoj bračnoj satiri, ili skučenoj duši velebnog Zagreba. Sve u svemu, “Dragi susjedi” u filmografiji Nebojše Slijepčevića zauzima mjesto ozbiljnijeg pokušaja provokacije kolektivnih stavova i emocija.

Najnovije

U tijeku prijave za Tabor New Frame Film

Nakon 22 godine Tabor Film Festivala, spomenuta filmska manifestacija počinje novo poglavlje. Od ove godine kreće Tabor New Frame Film.

“Porcelain War” – Ukradeni trenuci ljepote

"Porcelain War" (2024) gotovo je u cijelosti sastavljen od snimaka koje su u ukrajinskom Harkivu bilježili tamošnji stanovnici.

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.

21. ZagrebDox: “Ko će pokucati na vrata mog doma” – Starac i zima

"Ko će pokucati na vrata mog doma" Maje Novaković, temi iskupljeništva i isposništva pristupa esejistički svrhovito i artistički ambiciozno.

“Kritika i društvo”: Filmska kritika u regiji – mogućnosti suradnje

Prvo ovogodišnje izdanje programa "Kritika i društvo" održat će se 9. svibnja s početkom u 18 sati u zagrebačkom Dokukinu KIC.

21. ZagrebDox: “Svećenica” – Na životnoj prekretnici

Na 21. ZagrebDoxu slovenska "Svećenica" / "Woman of God" / "Duhovnica" (2023) Maje Prettner, osvojila je HRT Nagradu publike s visokom ocjenom 4,94.

“Metallica: Some Kind of Monster” – Gorostas na koljenima

Posljednji ovosezonski "Rockdocs" za temu ima film "Metallica: Some Kind of Monster" (2004) redateljskog para Joe Berlinger - Bruce Sinofsky.

21. ZagrebDox: “Druga strana planine” – Posjet iz druge ruke

"Druga strana planine" (2024) Yumeng He fokus prebacuje na ostvarivanje direktnog kontakta i dijaloga prošlosti i suvremenosti.

Péter Kerekes u Dokukinu KIC: Blažene prepreke

Slovački redatelj Péter Kerekes u subotu je gostovao u zagrebačkom Dokukinu KIC, gdje je održao masterclass predavanje "Blažene prepreke".

Neminovni nemi svet

Zamišljen kao omaž poeziji Francisa Pongea, "God Only Knows" (1994) Jean-Daniela Polleta nudi autorsku transpoziciju Pongeove poetike.
"Dragi susjedi"
Režija: Nebojša Slijepčević
Scenarij: Nebojša Slijepčević, Daniela Draštata
Producentica: Daniela Draštata
Direktor fotografije: Nebojša Slijepčević
Montaža: Filip Karabelj
Produkcija: HRT / European Broadcasting Union
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Godina proizvodnje: 2017.
Trajanje: 26 minuta

Povezani tekstovi

21. ZagrebDox: “Underground top lista” – Glazbene pogrebne prakse

Lidija Špegar svojem filmu "Underground top lista" (2025) prožima duhovitošću koja opušta tenziju tipično prisutnu u diskursu o smrti.

“Praslovan” – Putujuća enklava dobre volje

Dokumentarni film "Praslovan" (2024) Slobodana Maksimovića daje uvid u talent karizmatičnog pjevača i autora Zorana Predina.

21. ZagrebDox: “Godina prođe, dan nikako” – Sela bez žena

Na razmeđu osobnog i društvenog, "Godina prođe, dan nikako" (2024) Renate Lučić plastično pokazuje njihovu suštinsku isprepletenost.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Režija: Nebojša Slijepčević<br> Scenarij: Nebojša Slijepčević, Daniela Draštata<br> Producentica: Daniela Draštata<br> Direktor fotografije: Nebojša Slijepčević<br> Montaža: Filip Karabelj<br> Produkcija: HRT / European Broadcasting Union<br> Zemlja podrijetla: Hrvatska<br> Godina proizvodnje: 2017.<br> Trajanje: 26 minuta15. LFF: "Dragi susjedi" - "Tu nema problema"