PočetnaRecenzije14. HRFF: “Tko bi rekao: Fantazije umreženog svijeta” - Kao ovca u žici neta

14. HRFF: “Tko bi rekao: Fantazije umreženog svijeta” – Kao ovca u žici neta

|

Prije komandanta Date i TBF-a električne ovce sanjao je američki SF-pisac Philip K. Dick. Nije bio jedini. Negdje u isto vrijeme, potkraj turbulentnih šezdesetih, u neuglednom sobičku sveučilišta UCLA, inženjer Leonard Kleinrock i nekoliko u struju uštekanih mu kolega ispisali su povijest. UCLA – Stanford 1:1. Čavrljanje kompjutera udaljenih sedamstotinjak kilometara, i rođenje nečega što će evolucijski Everest doseći zastavicom u njedrima svježe isteniranog dekoltea Kim Kej.

Film otvaranja 14. HRFF-a, “Tko bi rekao: Fantazije umreženog svijeta” / “Lo and Behold, Reveries of the Connected World” (2016), povratak je Wernera Herzoga na istraživački kurs, nakon raubanja prašumsko-polarnog međuzemlja. Za štovatelje Velikog Herzogowskog, to je i povratak u topli zagrljaj autorskog prosedea čiji slatkasti cinizam možete namirisati na kilometar. Herzog je hipnotizirajuć i kad recitira listu namirnica prije odlaska u Kaufland, a da ne govorimo u trenucima vječno resetirajuće borbe za autorski ugled i buduće honorare.

Nijemac je i u “Beholdu” prije svega zaokupljen posljedičnom ikonografijom: zašto je dobrodošao ekspozicijski timun; ali zašto ne porađa ekstatičnu istinu, tek eventualno birokratsku, zakopanu unutar UCLA-ovog military tough servera. Bučan i nezgrapan, već od ranih nogu. Internet bez svijesti i snova o vlastitoj vrijednosti. Debeljuca iz osmog a s potencijalom.

Lo and Behold

Uobičajeno raspršena Herzogova struja svijesti ovdje je koliko-toliko pod kontrolom, obuzdana omeđenom epizodičnošću poglavlja (Rani dani, Crna strana, Umjetna inteligencija itd.) koji nužno ne posjeduju uzročno-posljedičnu povezanost sa zadanim internetskim tematom. Internet je poglavlje, veliko poglavlje, ali i dalje – tek poglavlje mnogo deblje ukoričene knjige moderne tehnologije.

Red tibetantskih redovnika na eBayu, red hipija alergičnih na wireless radijaciju, red iskorištavača i red iskorištavanih, red Elona Muska i svemirskih bljeskova… Granice između prihvatljivog i zabranjenog; dobrog ekstazija i loše recenzije o novom Herzogovom dokumentarcu, postale su još zamagljenije u 21. stoljeću. Ljudska zaokupljenost sebičnim metarskim radijusom ostala je pak nepromijenjena. Novost je tek digitalna revolucija koja je omogućila njen live stream.

Ima li onda, dovraga, smisla? Ima li išta smisla?

Red tibetantskih redovnika na eBayu, red hipija alergičnih na wireless radijaciju, red iskorištavača i red iskorištavanih, red Elona Muska i svemirskih bljeskova… Granice između prihvatljivog i zabranjenog; dobrog ekstazija i loše recenzije o novom Herzogovom dokumentarcu, postale su još zamagljenije u 21. stoljeću.

Herzog i dalje postavlja pitanja, premda odgovore ne dijeli national-geographicovski eksplicitno i matematički pravocrtno. Svjestan je Nijemac metastazirane kaotičnosti interneta, društvenih mreža i permanentno revidirajuće moderne tehnologije. Hondini roboti možda stišću hladnjikave zagrljaje, ali njihov mesnati uzor isporučuje fejsbuk-mjerače kukuruza i verbalne metke sposobne povrijediti, othkrnuti – ubiti, kao u slučaju jedne od protagonistica “Djece tranzicije” Matije Vukšića.

I da, analogni Herzog možda ponekad zvuči poput grintavog starca iz arhaičnog kako je nekad bilo bolje narativa. Ali čak je i veliki redatelj sprijateljen s činjenicom o uzaludnosti borbe protiv progresa i novih ideja. Jer, internet – kakav god da jest u trenutnom obliku – spada među najveća ljudska otkrića. Internet bez ljudi samo je žica bez soli. A ljude još uvijek stignemo dotaknuti. Makar i robotskom rukom. Tko je rekao da je put do središta labirinta jednostavan? Njegov nacrt vjerojatno ćemo opet najprije potražiti – na internetu.

“Tko bi rekao: Fantazije umreženog svijeta” / “Lo and Behold, Reveries of the Connected World”
Režija: Werner Herzog
Godina proizvodnje: 2016.
Zemlja podrijetla: SAD
Trajanje: 98 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

17. Subversive Film Festival: “Zemlja za nas” – Bez motike nema kruha

"Zemlja za nas", cjelovečernji prvenac Karle Crnčević, otpočinje razmjerno tajanstveno, sugerirajući ulazak u kakav svijet misterija...

“Crna kutija: Dnevnici” Shiori Ito najbolji dokumentarni film 17. Subversive Film Festivala

Svečanom dodjelom nagrada "Wild Dreamer Dragan Rubeša", u subotu je završeno sedamnaesto izdanje Subversive Film Festivala.

17. Subversive Film Festival: “Soundtrack za državni udar” – (De)džezifikacija Konga

"Soundtrack za državni udar" (2024) je impresivan film koji se može uvrstiti među najviša dostignuća svetske dokumentaristike tekuće dekade.

Zlatna palma za film “Čovjek koji nije mogao šutjeti” Nebojše Slijepčevića!

Igrani film "Čovjek koji nije mogao šutjeti" Nebojše Slijepčevića osvojio je Zlatnu palmu za najbolji kratkometražni film 77. Cannesa!

17. Subversive Film Festival: “Moj ukradeni planet” – Nakon revolucije

"Moj ukradeni planet" sjetan je film, natopljen s mnogo gorčine, jer je autorica u svojoj domovini Iranu provela više od četrdeset godina.

17. Subversive Film Festival: “Stanari” – Tri sprovoda i dva štrajka glađu

"Stanari" / "The Flats" (2024) Alessandre Celesije, usmjereni su na posljedice Nevolja (The Troubles / Na Trioblóidi), kako ih zovu u Irskoj.

Renata Poljak: “Imamo dokumentarna svjedočenja o ženama strašne snage”

Renata Poljak je na 20. ZagrebDoxu, u sklopu Regionalne konkurencije, predstavila svoj najnoviji film, "Šume šume" (2024).

Tri dana dokumentaraca na 18. Vox Feminae Festivalu

Tri dana filmskog programa 18. Vox Feminae Festivala donosi raznoliku selekciju filmova koji se bave temama rodne ravnopravnosti, seksualnosti i ženskog nasljeđa.

Niz hrvatskih dokumentaraca i projekata na 17. Beldocsu

Na ovogodišnjem, 17. Beldocsu (22. - 29. svibnja), bit će prikazan cijeli niz hrvatskih dokumentarnih filmova.

17. Subversive Film Festival: “Favoriten” – Gospođa Idiskut i njeno odeljenje

"Favoriten" (2024) austrijske autorke Ruth Beckermann, prati jedno odeljenje najveće osnovne škole u bečkoj četvrti Favoriten.
Režija: Werner Herzog <br> Godina proizvodnje: 2016. <br> Zemlja podrijetla: SAD <br> Trajanje: 98 minuta14. HRFF: “Tko bi rekao: Fantazije umreženog svijeta” - Kao ovca u žici neta