EsejiProzori"Mediteranski prozori" - S ponistre

“Mediteranski prozori” – S ponistre

|

S trinaestom epizodom naših “Prozora” polako i sigurno stigosmo do filma po kojem je ovaj projekt dobio ime – u slavu i čast autoru “Mediteranskih prozora” (1960), Branku Belanu (1912. – 1986.), čija je redateljska karijera nažalost ostala pod nesretnim znakom trinaestice. Autor prvog igranog modernističkog remek-djela naše kinematografije – klasika “Koncert” (1954), doživio je da mu se idući cjelovečernji film “Pod sumnjom” (1956) iskasapi od strane tadašnjih cenzora, nakon čega se više nikad nije vratio igranofilmskoj formi već je s njom neko vrijeme ljubovao u svojim dokumentarcima, od kojih posljednji predstavlja vrhunac tih istraživanja, ali i Belanov oproštaj s dokumentarnom režijom. “Mediteranski prozori” (1960) ilustriraju kakvog smo autora izgubili, a mjesto njega, Bogu hvala, dobili sjajnog pisca – filmske teorije, umjetnički ambiciozne proze, ali i znanstvene fantastike te koji nas je među ostalim zadužio filmološkim klasicima kao što su “Sintaksa i poetika filma (teorija montaže)” iz 1980. i prvom ikada nagradom SFERA za roman “Utov dnevnik” (1982).

Od svog dokumentranog prvijenca “Elekrifikacija” (1948) do završnih “Mediteranskih prozora”, Belan je snimio ukupno deset dokumentaraca među kojima ovaj potonji zauzima posebno mjesto svojim manifestnim spajanjem igranog i dokumentarnog. Desetominutni film, čiji je rod objektivno nemoguće jednoznačno odrediti, otvara se doslovno otvaranjem prozora, a završava njegovim zatvaranjem. Između je smještena priča o promjenama što ih prozori doživljavaju tijekom jutra, poslijepodneva i večeri; riječ je, dakle, o raritetnom primjeru autorskog dokumentarnog filma posvećenom neživoj stvari, i to ne jednoj određenoj, već njenoj univerzalnoj pojavnosti.

Mediteranski prozori

Belanov je koncept jednostavan – bogatstvom filmskih izražajnih sredstava dočarati ljepotu i metafiziku mijena što ih nudi odabrani motiv prozora kao mjesta s kojeg se gleda i u koje se upućuje pogled. Stoga je osnovni narativni element filma onaj konstrukcije spektakla promatranja kao esencije filmskog medija utjelovljenog u simbolu prozora s kojeg će, ovisno o trenutnom autorovom fokusu, starica promatrati djevojku, djevojka mladića ili, apstraktnije, kamera krajolik.

Zahvaljujući briljantnoj fotografiji legendarnog Oktavijana Miletića, kretanje kamere nalikuje valceru – elegantno je i potentno, nikada nametljivo, a konstantno efektno. Miletić znalački izvodi brojne vertikalne i horizontalne vožnje te bilježi upečatljive promjene prirodnog svjetla, a sve kako bi ostvario autorovu intenciju davanja portreta dalmatinskih ponistri kao utjelovljenja mediteranskog habitusa.

Mediteranski prozori

Do ovog cilja Belan stiže virtuoznom upotrebom izražajnih mogućnosti kadra: suprotstavlja donje i gornje rakurse, očuđuje upotrebu plana i kontraplana, u statične prizore unosi dinamiku događaja, a u one dinamičke promjenu plana i istraživanje njegove dubine. “Mediteranski prozori” funkcioniraju kao svojevrsna enciklopedija filmskih izražajnih sredstava na kojem bi redatelj početnik lako mogao naučiti o svim mogućnostima filmske slike, odnosno predočavanju teme isključivo jezikom samog medija.

Jer, Belanov film je nešto poput dokumentarnog “Građanina Kanea”, filma u kojem je svaka sekunda oblikovana i promišljena kako bi služila fascinantnoj autorskoj viziji. Pomalo je to neobično polazište s obzirom da se službeno radi o dokumentarnom filmu kojim se navodno bilježi stvarnost. U ovom slučaju prvenstveno je zabilježena majstorska ruka autora kojem je ono pred njim tek glina koju oblikuje u skladu s vlastitom intencijom. A Belanova živo dopire do nas i danas, pola stoljeća kasnije. S njegovih Prozora sveudilj puca pogled na onaj arhetipski Mediteran, istovremeno melankoličan i drzak, neuhvatljiv i dopadljiv, fantastičan i istinit.

“Mediteranski prozori”

  • Scenarij i režija: Branko Belan
  • Direktor fotografije: Oktavijan Miletić
  • Produkcija: Zagreb film
  • Godina proizvodnje: 1960.
  • Trajanje: 10 minuta

Projekt “Prozori” sufinanciran je sredstvima Agencije za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

Najnovije

Rijeka koja spaja, rijeka koja razgraničuje

Treću sezonu "Istočnih horizonata" otvara esej o filmu "Nakdong River" / "Nakdonggang" (1952 ) Jeon Chang-keuna.

Dina Pokrajac: “Problematiziramo sukobe u širem smislu”

Direktorica Subversive Film Festivala Dina Pokrajac za Dokumentarni.net najavljuje osamnaesto izdanje ove filsmke manifestacije.

“Funk YU” Franka Dujmića na 8. Funk konferenciji

Dokumentrarni film "Funk YU" (2024) Franka Dujmića bit će prikazan na 8. Funk konferenciji.

U tijeku prijave za radionicu kreativnog dokumentarnog filma Kino kluba Split

U tijeku su prijave za radionicu kreativnog dokumentarnog filma Kino kluba Split.

Bogat dokumentarni program 18. Subversive Film Festivala

Na 18. izdanju Subversive Film Festivala (19.5. - 31.5.) ponovno nas čeka bogat program dokumentarnih filmova.

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi - "Škola hodanja 2" (2025) Jelene Novaković.

Novo staro čulo dokumentaristike

Na 21. ZagrebDoxu po prvi put je održan i popratni program pod nazivom "Audio Dox", posvećen formi audiodokumentaraca.

21. ZagrebDox: “Invazija” – Nazvati stvari pravim imenom

"Invazija" / "The Invasion" (2024) Sergeja Loznice samim svojim naslovom ruši koncepciju suvremene povijesti kakvu ispisuje Kremlj.

“The Great War” – Početak zlatnog doba BBC-jeve dokumentaristike

Kroz seriju eseja "Zlatno doba BBC-jeve dokumentaristike" kronološki ćemo se osvrnuti na reprezentativne radove toga razdoblja.

U tijeku prijave za Tabor New Frame Film

Nakon 22 godine Tabor Film Festivala, spomenuta filmska manifestacija počinje novo poglavlje. Od ove godine kreće Tabor New Frame Film.

Povezani tekstovi

“The Great War” – Početak zlatnog doba BBC-jeve dokumentaristike

Kroz seriju eseja "Zlatno doba BBC-jeve dokumentaristike" kronološki ćemo se osvrnuti na reprezentativne radove toga razdoblja.

“Metallica: Some Kind of Monster” – Gorostas na koljenima

Posljednji ovosezonski "Rockdocs" za temu ima film "Metallica: Some Kind of Monster" (2004) redateljskog para Joe Berlinger - Bruce Sinofsky.

Neminovni nemi svet

Zamišljen kao omaž poeziji Francisa Pongea, "God Only Knows" (1994) Jean-Daniela Polleta nudi autorsku transpoziciju Pongeove poetike.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime