Funkcija je basne u životinjski lik prerušiti ljudske navade i tako činiti njihovo propitivanje manje bolnim, direktnim i okrutnim te općenito omogućiti sagledavanje ljudskost iz udaljene perspektive nadmoći što nam je pruža analiziranje životinja. Ranih sedamdesetih, u vrlo specifičnoj klimi bivše države, pionir domaće dokumentaristike Branko Marjanović (1909. – 1996.) posvetio se projektu “Mala čuda velike prirode” (1973) u kojem je snimajući svijet životinja majstorski pričao i filozofirao o svijetu ljudi. Njegov jedinstveni pothvat i danas zadivljuje svježinom slike i dubinom iznesenih uvida.

Otac Branka Marjanovića – Milan, bio je umjetnički rukovoditelj legendarne Škole narodnog zdravlja koja je producirala najvažnija dokumentarna ostvarenja iz rane faze naše kinematografije. Uz njega budući redatelj stječe svoj prva filmska iskustva, djelujući kao glumac, snimatelj i producent. Marjanović je također autor prvog dokumentarnog filma poratne Jugoslavije, “Oslobođenje Zagreba” (1945), u kojem je prikazan odlazak ustaša i ulazak partizana u grad. Nakon što mu je dugometražna igrana satira komunističke birokracije “Ciguli Miguli” (1952) zabranjena (film je prvi put javno prikazan tek 1989. na TV Zagreb!), Marjanović se posvećuje dokumentaristici, i to svijetu prirode kojeg na čudesan način bilježi i interpretira u nizu od tridesetak kratkih filmova. Početkom sedamdesetih (1971.-1974.) pak za Zagreb film radi dokumentarnu seriju od trinaest epizoda pod nazivom “Mala čuda velike prirode”.

Mala čuda velike prirode

U prvom dijelu devete epizode nazvanom “Majstori kamuflaže”, već u prvoj rečenici voice-over naracije razotkriva se Marjanovićev credo: “Neke se pojave, običaji i odnosi ponavljaju i kao da se prenose iz svijeta ljudi u životinjski svijet”. Priča je to o račiću koji je prisiljen na maskiranje kako bi preživio u surovim uvjetima vječne podmorske borbe za opstanak. On uporno gradi svoj zaklon postajući majstor kamuflaže, baš kao što to je to postao i sam Marjanović zamaskiravši svoje preokupacije fenomenom borbe za opstanak u slikovite dokumente o neiscrpnoj čudesnosti svijeta prirode. U njemu je pronašao siguran zaklon od ideoloških bura svog vremena, kao i kreativnu slobodu da pričajući o životinjama zapravo kaže ono što misli o – ljudima.

Njegovi su filmski biseri ostali nevidljivi svima onima koji nisu znali zagledati ispod površine. Metaforu ove pozicije nalazimo u drugom dijelu epizode “Kristali pod mikroskopom” u kojem autor bez riječi otkriva začudan svijet kristala koji je golom oku nevidljiv, baš kao što je to i pravi sadržaj njegovih filmskih istraživanja svijeta prirode. Postoji oku vidljivo, ali i ono što se krije u nutrini, a što je uvijek važnije, uzbudljivije i ljepše od same pojavnosti stvari. Predivan svijet kristala postaje vidljiv tek zahvaljujući optici mikroskopa – na način kako navade ljudi postaju jasne zahvaljujući optici njihovog oblikovanja u umjetničkom.

Mala čuda velike prirode

U “Ljubavnoj priči”, posljednjem dijelu epizode, saznajemo o borbi za produžetak vrste plavog guramija, tropske ribice čiji proces produljenja vrste iziskuje golem trud, žrtvu i koncentraciju mjesto da bude parada romantike. Kroz svoju filmsku basnu Marjanović progovara o potrebi svakog čovjeka da ostavi trag i traje u vremenu, bez obzira na visoku cijenu. Ispod površine, bila ona morska, tvarna ili pojavna, uvijek se skriva pulsirajući život koji, iako zna da je konačan i smrtan, uporno stremi prema trajanju. Neumornim izučavanjem uvijek istih navada životinja i ljudi, ovom je samozatajnom filmskom majstoru pošlo za rukom upravo to – ostavljanje traga u bespuću prolaznosti. Njegov filmski svijet bio je i ostao čudesan i tek naizgled malen.

“Mala čuda velike prirode 9” / “Majstori kamuflaže”, “Kristali pod mikroskopom”, “Ljubavna priča”

  • Scenarij i režija: Branko Marjanović
  • Produkcija: Zagreb film
  • Godina proizvodnje: 1973.
  • Trajanje: 15 minuta

Serija mikro-eseja i intervjua na portalu Dokumentarni.net, pod zajedničkim projektnim nazivom “Prozori”, zamišljena je kao pregled najvažnijih estetika i tema u hrvatskoj dokumentaristici prije osamostaljenja.

Kroz ponuđeni presjek pokušat ćemo pružiti uvid u ključne teme hrvatske stvarnosti u zadnjih pola stoljeća (emigracija, siromaštvo, komunistička vladavina, socijalne nepravde…) te propitati način njihovog oblikovanja u domeni umjetničko-filmskog.
 
Također, u fokusu “Prozora” bit će i autori koji su stvarali na rubu dokumentarnog tipa izlaganja spajajući ga s drugim filmskim rodovima – posebice onim eksperimentalnim (Gotovac, Kursar, Martinac…).

Projekt “Prozori” sufinanciran je sredstvima Agencije za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here