Početna Human Rights Film Festival HRFF 2015. 13. HRFF: "Biserno dugme" - Guzmánovo metafizičko probiranje kolektivne čileanske rane

13. HRFF: “Biserno dugme” – Guzmánovo metafizičko probiranje kolektivne čileanske rane

-

Da se čileanski dokumentarni alkemičar Patricio Guzmán rodio u tehnološki okrnjenije vrijeme, vjerojatno bi danju kao poglavar nekog zabačenog seoceta rješavao uobičajene sporove oko zametnutih guski ili prava pristupnog prvenstva udaljenom bunaru.

A onda, kad bi se noć od dana na pokoji sat usudila prisvojiti upravljački volan, seoski capo bi okupljenima uz pucketanje vatrice po tko zna koji put započeo priču o zvijezdama, oceanima i čovjekovom mjestu u crnom svemirskom beskonačju.

Guzmánu su danas na raspologanju višestruko učinkovitiji pripovjedni alati od seoskih scrollova za šačicu alkoholno neoduzetijih. U četiri posljednja desetljeća danas 74-godišnji i višestruko međunarodno nagrađivani autor, svojom se tematskom specijalizacijom i pripadajućim prosedeom prometnuo u vodećeg kroničara (nasilne) čileanske povijesti.

Od epske trilogije “The Battle of Chile” (1975.; 1976.; 1979.), biografske raščlambe života svrgnutog socijalističkog predsjednika Salvadora Allendea (“Salvador Allende”, 2004.), metafizičkog putovanja “Nostalgije za svjetlom” (2010) pa sve do posljednjeg meditativnog epa u obliku “Bisernog dugmeta” / “The Pearl Button” / “El botón de nácar” (2015), Guzmán – gotovo dnevnonovinski redovno – ne prestaje probirati po nikad zarasloj kolektivnoj rani inficiranom petnaestogodišnjim diktatorskim mačom Augusta Pinocheta.

Čileanski dokumentarist niti u “Bisernom dugmetu” ne traži apsolutnu istinu, ma što to zapravo značilo. Guzmán u svoje filmove ulazi s početnom premisom kako je sve ono o čemu priča – zapravo apsolutna istina, dokazana, ispitana i arhivirana. Bilo u klasičnoj željeznoj arhivskoj ladici. Bilo u sjećanjima vlastitih sunarodnjaka. Bilo u vodenim rakama Tihog oceana.

Biserno-dugme-2 / Pearl Button

A kad je već tako, onda je osnovna zadaća svakog iole moralnijeg pojedinca prilično jasna. Takva činjenično-povijesna hipoteka – koja dopušta dodir, ali ne i impuls za oblikovanjem – zahtijeva religiozno spašavanje od kolektivne amnezije i vježbovnu repeticiju za suzbijanje gledanja povijesti kroz monopartijske ružičaste naočale.

Nakon “Nostalgije”, i “Biserno dugme” je još jedno samo Guzmánu svojstveno putovanje kroz vandimenzionalni svemir u kojem se prošlost i sadašnjost svjetlosnim skokovima spajaju u poetičnu, duboku i vizualno nadnaravnu cjelinu. Voda kao izvor života, koja poput čarobne kugle besprijekorno spaja prošlost i sadašnjost, šumeći o Onome što je bilo i Onome što se više nikad ne smije ponoviti.

Iako nikad izrijekom ne spominje Boga, Čileanac kroz “Dugme” (i) razgovarajući s potomcima starih Indijanaca, provlači Prisutnost – bilo Prirode, Svevišnjeg ili nečeg trećeg – izvan dosega i trenutnog ljudskog razumijevanja. Prisutnost koja i kad daje – uzima. I kada jednu zemlju poškropi čarobnim frapeom Tihog Oceana, Andi i Patagonijske pustinje, naruga se, iz zajebancije – nasilnom ljudskom prirodom.

Prije nekoliko tisuća godina, pripovijeda nam Guzmán, na području današnje čileanske Patagonije i Ognjene zemlje postojalo je nekoliko različitih indijanskih naroda koji su živjeli u skladu s prirodom.

Čileanski filmski virtuoz po običaju je vizualno orgazmičan i meditativan u nikad prekidajućem križarskom nasrtaju na sve izvedenice apsolutizama i represije. U svojoj naraciji Guzmán je dubok i filozofski raskošan, a u shvaćanju svijeta širok poput “Dugmetovog” oceana.

Do danas je, međutim, preživjelo tek dvadesetak njihovih potomaka, što je neki logični nastavak / završetak izumiranja započetog 1883. godine dolaskom bijelih kolonizatora na čileanski djelić južnoameričkog kontinenta.

U doba Pinochetove diktature od 1974. do 1990. godine život je izgubilo oko tri tisuće njegovih političkih neistomišljenika. Još osamdeset tisuća ih je pozatvarano, a trideset tisuća zvjerski mučeno. Nesretnici koji nisu preživjeli prijateljsko uvjeravanje privezivani su za komade željezničkih tračnica te iz vladinih helikoptera bivali izbacivani u ambis Tihog oceana.

Ocean i dugme iz samog naslova predstavljaju Guzmánovu višestruku simboličku poantu. Prvi je u prošlosti predstavljao izvor života autohtonim čileanskim narodima, dok je dugme simbol neuspješne kultivacije domorodaca (Jemmy Button), kao i fizički dokaz Pinochetove vladavine željeznom šakom.

Dolaskom prosvjetiteljske čizme, potom i industrijske revolucije, moderni bijeli čovjek postupno okreće leđa prirodnim zakonima i počinje živjeti kroz set svojih. Ocean ubrzo postane dalek, stran i nedostupan. Dovoljan tek za čuvanje tajni kojih se ni sebi ne usudimo priznati. Nijemi svjedok posljednjeg počivališta žrtava kolonizatorske patologije na koju Guzmán i danas upozorava.

Čileanski filmski virtuoz po običaju je vizualno orgazmičan i meditativan u nikad prekidajućem križarskom nasrtaju na sve izvedenice apsolutizama i represije. U svojoj naraciji Guzmán je dubok i filozofski raskošan, a u shvaćanju svijeta širok poput “Dugmetovog” oceana. “Biserno dugme” kao film izvan normalnog koncepta poimanja vremena i prostora. Film bez odštambiljanog roka trajanja. Večeras od 20 sati u kinu Europa. Znate što vam je činiti…

“Biserno dugme” / “The Pearl Button” / “El botón de nácar”

O FILMU:

Režija: Patricio Guzmán
Godina proizvodnje: 2015.
Zemlje podrijetla: Francuska / Španjolska / Čile / Švicarska
Trajanje: 82 minute

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Otvorene prijave za radionice 7. Star Film Festa

Otvorene su prijave za radionice 7. Star Film Festa, koji će se od 3. do 5. rujna održati u Sisku.

Liburnia uplovljava u Gomirje

Najnovije projekcije programa "Liburnia uplovljava" održat će se u mjestu Gomirje pokraj Ogulina, 8. i 13. kolovoza.

“I’ll Be Gone in the Dark” – Izađi na svjetlo

Mini-serijal "I'll Be Gone in the Dark" (koredatelji Myles Kane, Josh Koury i Elizabeth Wolff; 2020.) jedno je od najboljih TV-iskustava 2020. godine.

Tomislav Radić – Zaboravljeni dokumentarist (X)

Posljednji tekst prve sezone serijala tekstova "Rastrimo zastrto", u kojem se prisjećamo zaboravljenih dokumentaraca Tomislava Radića.

Objavljen program 21. Mediteran Film Festivala

Ovogodišnji, 21. Mediteran Film Festival koji se od 19. do 22. kolovoza tradicionalno trebao održati u Širokom Brijegu, prebačen...

Nastavlja se program 15. SKORO DOKUarta

Predstojećeg vikenda (subota i nedjelja, 8. i 9. kolovoza od 21 sat) u Bjelovaru se nastavlja program 15. SKORO DOKUarta.

Hrvoslava Brkušić: “Nepredviđene situacije mjesta su kreativnih mogućnosti u montaži”

Montažerka Hrvoslava Brkušić zatvara premijernu sezonu "Pogleda iza objektiva", serije intervjua na portalu Dokumentarni.net.

66. TV BAFTA-e: “Leaving Neverland” najbolji doku-serijal, Arthur Cary naj-redatelj

U Londonu su sinoć dodijeljene 66. po redu TV BAFTA-e za najbolja britanska televizijska ostvarenja u 2019. godini.

Pula počinje potkraj kolovoza, Motovun na turneji

Pokreću se koronavirusom odgođena najnovija izdanja Pulskog filmskog festivala, odnosno Motovun Film Festivala.

“Što je film? (ep. 13): Faktografski ili dokumentarni film” – Vrijeme i istina

U posljednjim ovosezonskim "Prozorima" naglasak je stavljen na epizodu serijala "Što je film?" (1987) voditelja Ante Peterlića.