Naslovna fotografija: Kadar iz dokumentarnog filma “Cjevovod”
Ruski dokumentarist Vitalij Manski nedavno je umjesto svojim autorskim izričajem, u prvi plan svjetske (filmske) javnosti dospio odlukom o dislociranju najvećeg ruskog dokumentarnog festivala, ArtDoc Festa.
Kako prenosi The Hollywood Reporter, Manski, inače direktor ADF-a, festival privremeno seli u Latviju, pod skute Međunarodnog filmskog festivala u Rigi (15. – 26. listopada).
Razloga za takvu odluku ima više, no krucijalni se odnosi na zahlađenje odnosa na relaciji Manski – rusko Ministarstvo kulture. Čelni čovjek spomenutog ministarstva, Vladimir Medinski, Manskom je – dok god ovaj obnaša tu funkciju – obećao uskraćivanje financijskih sredstava zbog “protuvladinog djelovanja”.
Zagrebačka veza
Manskog je u posljednjih par godina dobro upoznala i zagrebačka publika. Prošle godine na 10. ZagrebDoxu redatelj je za svoj “Cjevovod” / “Pipeline” / “Truba” (2013) osvojio nagradu Movies That Matter. Ove je, u istoj nagradnoj kategoriji 11. Doxa, uz Tamaru Erde i Anu Matan, bio dijelom tročlanog stručnog žirija koji je uzdignuo “Rich Hill” (2014., Tracy Droz Dragos i Andrew Droz Palermo) kao ostvarenje koje na najbolji način promiče ljudska prava.
Zametke sada već otvorenog sukoba treba potražiti još početkom prošle godine, kada je redatelj, zajedno s još dvjestotinjak kolega, potpisao peticiju protiv ruske vojne intervencije u Ukrajini. Zbog protivljenja rastućem ruskom militarizmu i anektiranju Krima, nastradao je i ukrajinski filmaš Oleg Sentsov, krajem kolovoza zaradivši dvadeset godina zatvora radi navodnih terorističkih rabota.
U Rusiji je od 2013. godine na snazi i zakon koji sprječava prikazivanje filmova o homoseksualcima, ali i ostvarenja koja sadrže psovačke dionice. Bolje sreće nisu ni anti-establišment dokumentarci poput satiričkog “Grozny Bluesa” (2015., Nicola Bellucci), koji zbog miga odozgo teško ili nikako pronalaze put do svoje publike.