Dešifrirajući površinsku povijest Tee Vidović, diplomantice nedavno završene Škole dokumentarnog filma, nismo ostali previše iznenađeni izborom konačne teme njezinog kratkog dokumentarca “Snajka traži sreću”.
Ta magistrica sociologije koja trenutno radi u Centru za mirovne studije, snimila je film o svojevrsnom kulturološkom sudaru s kosovskom obitelji svojeg supruga Mirsada.
Konačni Tein proizvod vjerojatno je i najintimniji proizvod Školine revije, koji se u tek petnaestak minuta svojeg trajanja uspio dotaknuti mnogih, za šire društvo važnih tema.
“Volim se baviti fotografijom. Već dugo amaterski fotkam i bavim se kulturuloškim temama. Radim, naime, s pripadnicima drugih kultura, pa sam usput razmišljala na koji bih način tu tematiku mogla približiti i drugim ljudima. Shvatila sam da je film možda najbolji medij za prenošenje takvih stvari”, rekla nam je Tea, ukratko opisujući pozadinski trenutak svojeg dokumentarca. Dolazak u novi nefikcijski svijet za Teu ipak nije u početku predstavljao laganu šetnju po parkiću.
“Puno sam naučila u Školi dokumentarnog filma (smijeh). Bio je to tromjesečni proces u kojem sam imala uspona i padova. U jednom trenutku čak sam željela i odustati. Zašto? Možda zato jer sam amaterka pa neke stvari nisam odmah shvaćala.”
“U svojem dokumentarcu radila sam osobnu priču s kojom sam se dosta izložila. Bilo mi je ponekad teško slušati komentare sa strane. No, da nije bilo ovog filma, vjerojatno ne bih otišla na Kosovo niti obukla tu haljinu (jedan od ključnih trenutaka u filmu; haljina predstavlja važan dio kulture Mirsadove obitelji, op. a.). Cijeli taj proces utjecao je na moje postupke i koji mi je, u konačnici, omogućio završni iskorak.”
Ne prestaju polaznici Škole dokumentarnog filma sipati pohvale na račun predavača i širine naučenog gradiva. Niti Tea ne zaostaje s pohvalama…
“U Školi sam savladala razne tehničke stvari, poput montaže, zvuka itd. Dokumentarni film isto tako može biti proces osobnog shvaćanja vlastitog mehanizma borbe protiv određenih stvari u životu.”
“Tu spoznaju nosim kao najgenijalniji trenutak svojeg tromjesečnog iskustva u Školi. Neke vlastite stvari i postupke jednostavno ne bih drugačije mogla sagledati u stvarnom životu…”, iskreno odgovara redateljica kojoj nije bilo lagano uroniti u ogoljavajući intimnu tematiku, kako zbog svojeg supruga, tako i zbog mogućih krivih pogleda iz kuta Mirsadove obitelji.
“Mirsad je profesionalni glazbenik, tako da njemu slične situacije nisu strane. Bilo je trenutaka kada nije želio da dokumentarac iziđe na svjetlo dana. Na kraju je, međutim, bio zadovoljan sa završnim proizvodom. “Snajka traži sreću” sadrži i njegovu priču – pozadinu romske kulture prema kojoj većina ljudi gaji predrasude.”
Konačnu dokumentarnu trešnju još nisu nikom pokazali, pa posve razumljivo i Tea grize nokte očekujući reakciju s Kosova. Priznaje buduća filmašica i određeni vremenski period u kojem se morala navikavati na neke barem nama neubičajene situacije…
“Bio mi je šok, pogotovo u vezi njihovih običaja koji određuju odvajanje žena od muškaraca. Oni jednostavno žive u takvom svijetu i ne znaju za ništa drugo. Ne mislim da su ljudi na Kosovu glupi ili necivilizirani, ali ovaj film im može poslužiti za određeno otvaranje vidika prema drugačijem načinu života”, objašnjava prednosti dokumentarnog medija Tea Vidović.
“Mirsad i ja dijelimo zajedničku kulturu. Recimo, kada bih se morala uspoređivati s ostatkom Hrvatske, ne bih mogla reći da dijelim sličnu kulturu s većinom svojih prosječnih sunarodnjaka. Zato je i ovaj film poslužio svojoj svrsi – omogućio nam je bolje međusobno upoznavanje.”
Budućnost u dokumentarizmu? Ako se pita Teu Vidović, odgovor je poprilično jasan.
“Definitivno bih se i dalje željela nastaviti baviti filmom. Htjela bih i dalje snimati, pošto je ovo postao dio mojeg života. Zanimaju me kulturološke razlike i multikulturalne teme. Dokumentarni film je odličan medij za razbijanje predrasuda i upoznavanje novih kultura. Volim biti društveno angažirana, u čemu će mi filmski medij dosta pomoći. Dokumentarci su, po meni, prava stvar!”
“Dolazeći iz različitih kuteva, svatko od nas ima svoju perspektivu ispravnog obavljanja određenih stvari. Odjednom imate situaciju da se mnoštvo takvih pojedinaca našlo na jednom mjestu. Neki možda nisu razumjeli poruku mojeg filma i obratno, ali čitavi proces učenja u Školi dokumentarnog filma iznimno mi je proširio vidike.”
“Naučila sam i u konačnici shvatila kako postoje i različita mišljenja, koja se ne moraju nužno slagati s mojom vizijom”, zaključila je iznimno bitnu misaonu notu mlada dokumentaristica Tea Vidović.
