11. Human Rights Film Festival sinoć je službeno otvoren kratkim dokumentarcem Srđana Keče, “Bijeg” (2013), usmjerenim na prikaz teških i gotovo nepremostivih životnih prilika triju Romkinja (Danijela, Elvira i Galiba) u Srbiji.
Redatelj “Bijega” uglavnom je zanatski korektno, ali i pomalo šablonski apostrofirao već izlizanu romsku paradigmu, stilski se ne izdižući iznad bezbrojnih filmova slične tematike. U središtu Kečinog, na trenutke potresnog ali definitivno za opseg cjelokupne priče prekratkog dokumentarca, našle su se tri po svemu povezane sudbine romskih djevojaka, čiji je središnji zajednički nazivnik izvlačenje iz nemilosrdne stvarnosti uvjetovane istim obilježavajućim genskim koktelom.
“Nemamo doma. Svaki dan nama je borba za opstanak”, tužno na početku zaključuje Galiba, vjerojatno najzanimljivija između tri romske djevojke, koja spas od propisane sudbine traži u dodatnoj edukaciji i potrazi za poslom. “Sve što želim je imati malu kuhinju i sobu koja će biti samo moja”, kao da ni sama u izrečeno ne vjeruje ova srčana djevojka.
Sudbine ostale dvije djevojke, Danijele i Elvire, u “Bijegu” se uglavnom pojavljuju kao dokumentarne fusnote, pa tako kroz natuknice doznajemo kako je prva napustila školu i stupila u brak bez roditeljskog pristanka, dok se drugoj – Elviri – povratkom muža ipak otvorio tračak nade u sretniji budući obiteljski život. Ostatak priče, nažalost, zbog kratkoće dokumentarca nismo saznali.
