PočetnaIntervjuiPetar Milat: "Situacija s ljudskim pravima u Hrvatskoj je bitno lošija nego prije"

Petar Milat: “Situacija s ljudskim pravima u Hrvatskoj je bitno lošija nego prije”

|

U zagrebačkom kinu Europa prekosutra, uz slobodan ulaz, počinje 11. izdanje Human Rights Film Festivala koje će, kao i obično, biti posvećeno širenju potrebne svijesti o očuvanju osnovnih ljudskih prava. Na dokumentarnom meniju HRFF-a, koji traje do petka, 13.12., naći će se ukupno 16 dokumentaraca, od čega deset dugometražnih.

O ovogodišnjem programu, festivalskoj prošlosti i trenutnoj hrvatskoj situaciji s ljudskim pravima, razgovarali smo s Petrom Milatom, direktorom HRFF-a.

Možete li nam ukratko opisati razvojni put HRFF-a, ljude koje stoje iza njega i neku vašu generalnu festivalsku misiju?

HRFF je pokrenut 2002. godine od strane dvije poznate udruge – MAMA-e i URK-a – poznatije po vođenju kluba Močvara. Ideja nam je prije svega bila promoviranje kulture ljudskih prava, iako ne mislim da kao pojedinci možemo direktno intervenirati i mijenjati stvarnost koja nas okružuje. No, ono što mislim da možemo, jest mijenjati percepciju o toj istoj stvarnosti, odnosno pridonositi povećanju međusobne snošljivosti, tolerancije i prihvaćanju različitosti.”

Foto: Damir Zovko
Foto: Damir Zovko

Koliko se u odnosu na protekle godine povećavao obujam festivala?

“Veličina festivala je uglavnom varirala, pa je tako prve godine festival napravljen gerilski, s amaterskim sredstvima. Kada smo se preselili u Studentski centar, festival je bitno narastao i to su definitivno bila naša najveća izdanja, kako po broju filmova, tako i po broju publike. 2006. godine se selimo u kino Europa i otada smo smanjili broj filmova na 30-50 naslova, što mislim da je za jedan festival koji traje tjedan dana optimalna brojka.”

Svjedoci smo drastične radikalizacije retorike naspram manjina u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko mjeseci, prije svega prema LGBT zajednici. Kakva je, po vama, trenutna situacija s ljudskim pravima u Hrvatskoj?

“Situacija je bitno lošija nego prije par mjeseci. Ne mislim da su sukobi sami po sebi loši, ali je loše da se u ime prava obitelji i fundamentalno dobre stvare, neskriveno zatiru prava manjina. To je nama neprihvaljivo i predstavlja sve suprotno onome što mi predstavljamo kao festival.”

Foto: Damir Zovko

Hoće li biti službenog istupa vodstva HRFF-a zbog novonastale situacije?

“Ne, službene reakcije neće biti, ali će, recimo, u petak 13.12. cijeli dan biti posvećen LGBT temetici.”

Kako Hrvatska, pa i cjelokupna regija bivše Jugoslavije, stoji s dokumentarnom tematikom o ljudskim pravima? Ima li tu pomaka nabolje?

“Generalno, stanje nije loše. Troškovi snimanja i produkcije su se smanjili, pa i to olakšava povećanu proizvodnju dokumentaraca. Imamo dosta jakih regionalnih imena koji interveniraju u stvarnost i koji stvaraju djela koja ne spadaju u red umjetnosti radi umjetnosti. Ono u čemu stojimo loše jest da pored festivalskih događanja nemamo širu distribuciju, niti pristup televizijama, koje ne potiču daljnju dokumentarnu proizvodnju. Dok se to ne promijeni, neće biti puno sreće.”

Spomenuli ste povećanje godišnje proizvodnje dokumentarnih filmova. Koliko je takav, nefikcisijski film, važan kao edukativni medij koji će širokim masama proširiti svijest o ljudskim pravima?

“On je definitivno važan. Mi smo prije dvije godine imali situaciju s jednim dokumentarcem koji je u to doba izgledao kao SF. Radilo se o filmu škotskog aktivista i redatelja Anthonyja Baxtera, “Nasamareni ste”, koji je prikazivao Donalda Trumpa i gradnju njegovog golferskog igrališta u Škotskoj. Pokazali smo ga kad je cijela priča s dubrovačkim golferskim igralištem na Srđu bila aktualna, pa su gledatelji mogli vidjeti da i drugdje postoje slični problemi kao kod nas.”

Foto: Damir Zovko
Foto: Damir Zovko

Prema prvim najavama, uskoro nas čeka iznimno zanimljiv dokumentarni program HRFF-a. Možete li nam ukratko predstaviti vaše ovogodišnje favorite?

“Imamo nekoliko iznimnih dokumentaraca iz ovogodišnje produkcije. To je prije svega dokumentarac “Slika koja nedostaje”, Rithyja Panha, pobjednik ovogodišnjeg festivala u Cannesu, a koji govori o genocidu Crvenih kmera.”

“Onda imamo drugi, nama užasno bitni dokumentarac Claudea Lanzmanna, “Posljednji od nepravednika”. Da podsjetim, Lanzmann je snimio film “Shoah”, koji je promijenio gabarite našeg razmišljanja o 20. stoljeću. Redatelj je sad po prvi put u javnost pustio vlastitu filmsku ostavštinu i neobjavljeni materijal koji je prije 40 godina originalno snimljen za “Shoahu”. Radi se o njegovom razgovoru s bečkim rabinom koj je bio nacistički kolaborater.”

“Onda imamo čitav niz filmova eksperimentalnije dokumentarne naravi. Recimo, prikazat ćemo  film “Stemple Pass”, isto nevjerojatan film redatelja Jamesa Benninga, koji govori o Tedu Kachinskom, američkom Unabomberu. Tu je i “Manakamana”, jedna nova vrsta etnografskog filma i pobjednika festivala u Locarnu, redatelja Stephanie Spray i Pacha Veleza.

“Imamo i seriju dokumentaraca ekološke tematike, koja nam je neka ovogodišnja tema. Tu bih posebno istaknuo Andreasa Pichlera sa svojim “Mletačkim sindromom”, filmom o masovnom turizmu i kruzerima koji uništavaju Veneciju – nešto s čim se i stanovnici u Dubrovniku mogu poistovjetiti, a koji pokazuju što bi i Hrvatsku moglo snaći u bližoj budućnosti.”

Za kraj, hoće li HRFF ove godine posjetiti neki od redatelja nabrojanih filmova?

“Od redatelja ove godine imamo mahom mlađe autore dokumentariste. Već na prvom danu ugostit ćemo ukrajinskog redatelja Jurija Rechinskog, autora filma “Sickfuckpeople”, dosta drastičnog i čvrstog filma o tamošnjoj djeci beskućnicima. Također, festivalu će prisustvovati Konstantinos Georgousis (“Čistači”, priča o fašističkoj grčkoj stranci) i Ivana Todorović, autorica filma “Ja, kada sam bila klinac, bila sam klinka”.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Što je nama kino danas? Nacrt za istraživanje djelovanja Art-kina Croatia u Rijeci

Čak i površno poznavanje riječke kulturno-filmske scene prepoznaje Art-kino Croatia kao središnje mjesto kojem ostale inicijative graviraju.

Mia Maros Živković: “‘Oda’ je pjesma, hvalospjev ženama”

Naša najnovija sugovornica je Mia Maros Živković, redateljica dokumentarca "Oda" (2024), koji je na Gledalištu osvojio Posebno priznanje.

Julien Temple u riječkom Art-kinu

U sklopu programa "Cinehill hoće ići na more", u Art-kino stiže višestruko nagrađivani britanski autor Julien Temple.

Rani padovi Stanleya Kubricka

Četvrti tekst esejističkog serijala "Mineur/majeur" donosi pogled na manje poznate dokumentarce Stanleya Kubricka.

Kino na pruzi

Objavljujemo tekst nastao povodom programa "Kino na pruzi", koji je Dina Pokrajac selektirala za projekt "Kino Trešnja".

Dvije Zlatne Arene za “Našu djecu” Silvestra Kolbasa

"Naša djeca" (Factum, 2024.) Silvestra Kolbasa osvojila su dvije Zlatne Arene na netom završenom, 71. Pulskom filmskom festivalu.

“Hearts of Darkness: A Filmmaker’s Apocalypse” – “Kako ću odustati od sebe?”

U drugom eseju ovogodišnjih "Klasika" bavimo se dokumentarnim filmom "Hearts of Darkness: A Filmmaker's Apocalypse" (1992).

“U Rijeci se osjeća nedostatak vizije i strateškog promišljanja kulture”

Marin Lukanović i Borko Novitović za naš portal govore o svom dugogodišnjem djelovanju unutar riječke udruge Filmaktiv, koja je ove godine napunila 20 godina postojanja.

Preminuo filmski i kazališni kritičar Tomislav Kurelec

U Zagrebu je, u 83. godini, preminuo filmski i kazališni kritičar te redatelj Tomislav Kurelec.

13. Škola dokumentarnog filma: Bez šminke

U zagrebačkom Dokukinu KIC 18. su lipnja premijerno prikazani završni radovi 13. Škole dokumentarnog filma.