Martin Strel, rođen 1954. godine u slovenskom Mokronogu, uvjerljivo je najpoznatiji svjetski plivački ultramaratonac. Slovenski pustolov daljinskim plivanjem bavi se od 1978. godine, a čak četiri puta ušao je u Guinnessovu knjigu rekorda u ketegoriji duljine preplivanih kilometara. Kao na pokretnoj traci tako su redom padale najveće svjetske rijeke: Dunav (2000. godina, ukupna dužina 2860 kilometara), Mississippi (2002., 3885 km), Yangtze (2004., 4003 km) te na kraju i ona najnepredvidljivija, najmoćnija i nikad osvojena – Amazona (2007., 5.286 km).
Strel je svoje dosad najizazovnije putovanje započeo 1. veljače 2007. u peruanskoj Atalyi, da bi nakon 66 iscrpljujućih dana uspio doplivati do konačne destinacije u brazilskom Belemu. Dokumentarac “Čovjek koji je pobijedio Amazonu” / “Big River Man” (2009), redatelja Johna Maringouina, govori upravo o toj amazonskoj avanturi poznatog slovenskog plivača, koji je na put poveo tek dva vjerna suradnika – sina Boruta, zaduženog za većinu logističkih zadataka te Amerikanca Matta Mohlkea, priučenog navigatora i vjernog suradnika na većini putovanja.
Plan je, od samog početka, bio bio poprilično jasan: spojiti uspješan završetak dosad najsmjelije avanture s podizanjem svijesti o očuvanju ugrožene amazonske prašume. Prašume i rijeke koje umjesto dva smiješna trna i zelene idile na plakatima prirodnjaka, u svom arsenalu raspolažu s gusarima, piranjama, otrovnim paucima, anakondama, krokodilima, malarijom, plutajućim deblima, riječnim virovima i električnim ribama.
Još uvijek vam nije dosta? Nema problema. U desnom kutu, tešku nekoliko grama, predstavljamo candira ribicu, poznatu po zavlačenju u ljudsku uretru. Pravi party za ekipu.
“Čovjek koji je pobijedio Amazonu” intiman je portret trenutno možda i najveće živuće slovenske ikone. Maringouin – potpomognut svojom montažnom bravuroznošću te izvrsnim glazbenim ukusom Richa Ragsdalea – ne uljepšava stvarnost sanitiziranom i ispeglanom verzijom Strelovog burnog CV-a. Strel puno jede, nemjerljivo više pije i eonima je daleko od idealne vizije modernog obiteljskog čovjeka. Čovjek koji nema ništa i koji se ne boji to izgubiti. Čovjek koji je prešao dozvoljeni minus na kartici ludila.
Tko bi normalan uopće poželio ući u ovaj životinjsko-prirodni mazohistički wellness centar? Netko? Bilo tko? Ne bojte se djeco, bilo je to sasvim rutinsko retoričko pitanje drugarice Anite za ostatak razreda. Jer za Martina Strela ipak vrijede neka druga pravila. Slovenac se za amazonsku avanturu spremao mjesecima, svakodnevno plivajući po pet sati u lokalnim bazenima te se osamljujući u špilji kako bi, po njegovima riječima, “bolje razumio životinje”.
Spajanje i povezivanje s prirodom kao amajlija sreće i sigurnosti na mogućem putu bez povratka. “Sanjao sam da je cijeli svijet želio da umrem na ovom putovanju”, kaže na početku Strel svojim karakterističnim flegmatičnim tonom, a koji i za vrijeme najtežih napora popije dvije boca vina dnevno.
Tko bi mu i zamjerio? U džungli si sam. Nema svjetla reflektora, CNN-a ni veleposlaničkih primanja. Samo ti i rijeka. I utopistički san o zauzdavanju zelene biblijske zmije. “Tko si ti da se usuđuješ sumnjati i pokušati me osvojiti? Vrati se nazad odakle si došao, ti jadni bijelče. Dok još možeš. Dok ti još dopuštam udisati moj zrak…”
“Čovjek koji je pobijedio Amazonu” intiman je portret trenutno možda i najveće živuće slovenske ikone. Maringouin – potpomognut svojom montažnom bravuroznošću te izvrsnim glazbenim ukusom Richa Ragsdalea – ne uljepšava stvarnost sanitiziranom i ispeglanom verzijom Strelovog burnog CV-a.
Strel puno jede, nemjerljivo više pije i eonima je daleko od idealne vizije modernog obiteljskog čovjeka. Čovjek koji nema ništa i koji se ne boji to izgubiti. Čovjek koji je prešao dozvoljeni minus na kartici ludila. Martin Strel je možda i najhermetičniji dokumentarni glavni junak svih vremena, koji ne priča mnogo, a smije se još manje. Njegov pogled je vojnički odsutan. Pokreti odmjereni i tromi. Martin Strel je gojazni plivački boem i posljednji živući superjunak. Martin Strel je najfascinantniji k… sin koji se ikad pojavio na dokumentarnom platnu!
Putovanje Amazonom je spuštanje u deseti krug zdravog razuma. Brodska verzija autobusa iz “Tko to tamo peva” s pripadajućim kapetanom. Zdravstveni problemi. Samoća, besciljnost i mentalni warp s druge strane četvrte dimenzije. Psihodelični Indijanci i amazonska verzija “Apokalipse sada”. Amazonski cpt. Kurtz na kraju rijeke u jednom od najvećih metafizičkih putovanja svih dokumentarnih vremena. “Čovjek koji je pobijedio Amazonu” i obavezna dokumentarna lektira u jednom dahu.