Slika američkog umjetnika Jeana-Michela Basquiata – dvometarski Dustheads – prodana je u New Yorku prije nepunih šest mjeseci za 48.8 milijuna dolara. Nekoliko tjedana kasnije, druga slika istog autora u Londonu je dostigla cijenu od 29 milijuna dolara. Basquiat, nažalost, nije dočekao tapšanje po leđima i stiskanje čvrstih snobovskih desnica s pečatnjakom u tamošnjem Christie’su. Sam Bog zna koliko ih je morao stisnuti za svoga meteorski kratkog postojanja. Jedan od najznačajnijih svjetskih neo-ekspresionističkih slikara, naime, svoj je svjetovni život okončao s tek 27 navršenih godina, pridruživši se Jimu Morrisonu, Kurtu Cobainu, Amy Winehouse i mnogim drugim umjetnicima čija se životna kazaljka zaustavila na tom ukletom broju.
“Što želiš biti kad odrasteš?” Vjerojatno najdraže generičko pitanje baba, dida, stričeva i teta u Konzumu nakon: “Koga više voliš, mamu ili tatu?” Poslovne i karijerne asocijacije. Životna kviskoteka kojoj mnogi i u 30-ima teško opipavaju konačni odgovor. Jean-Michel Basquiat nije imao takvih problema. Odrastao na turbulentnom prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete godine prošlog stoljeća, mladi umjetnik već je u djetinjstvu osjetio sirenski zov likovne umjetnosti. Bez novaca, stana i stalnog posla pridružio se njujorškoj umjetničkoj koloniji pod kolokvijalnim nazivom “Downtown 500”. Preživljava prodajući majice i razglednice sa svojim umjetničkim radovima. Neke od njih kupuje i Andy Warhol. Za Kodakov povijesni trenutak…
Do svoje dvadesete godine i proboja na njujoršku umjetničku scenu – najprije kao unikatni crtač grafita, a onda i kao punokrvni slikar na platnu – Basquiat nevjerojatnom ekspresionističkom lakoćom svojim radovima daje politički, socijalni i osobni pečat. Za razliku od Amerikančevog uzora Vincenta Van Gogha, mladi umjetnik svoje je umjetničko priznanje i financijsku sigurnost stekao još za života. Mlad, zgodan, gladan uspjeha i predodređen za isti (“nisam bio iznenađen sa svojim uspjehom, očekivao sam ga”), Basquiat je slikao brzo, često i u gotovo nadljudskom obimu, do svoje smrti naslikavši gotovo 4000 djela.
Do svoje dvadesete godine i proboja na njujoršku umjetničku scenu – najprije kao unikatni crtač grafita, a onda i kao punokrvni slikar na platnu – Basquiat nevjerojatnom ekspresionističkom lakoćom svojim radovima daje politički, socijalni i osobni pečat.
Jean-Michel Basquiat ostaje misterija i nakon odgledanog dokumentarca “Jean-Michel Basquiat: The Radiant Child” (2010) Redateljica i slikareva osobna prijateljica – Tamra Davis – Basquiata je “uhvatila” dvije godine prije smrti, u trenucima njegove rapidno rastuće hermetičnosti, nepovjerljivosti i paranoje. Neizdrživi medijiski pritisak i kult američkog štovanja slavnih ličnosti prijetio je oduzimanjem još jedne nevine žrtve, a gledateljima uskratio intimno poniranje ispod Basquiatovih stoičkih barikada. Ako revolucija jede svoju djecu, je li joj slava mlađa i okrutnija sestra?
Čak i u takvoj okljaštrenoj i rutinskoj dokumentarnoj biografiji, Davisovoj nije pobjeglo odraslo dijete s dredloksima koje sluša bepop i Milesa Davisa. Uzima najbolje od Van Gogha i Leonarda da Vincija. Upija i udiše duh Williama Burroughsa. Nije joj promakla slikarska rock zvijezda koja slika halucinogenu Mona Lisu. Koja nikad nije otvorila račun u banci. I koja je vjerojatno bila jedini iskreni iskreni prijatelj Andyju Warholu. Odraslo dijete kojem su se divili i slučajni prolaznici i Madonna. Jean-Michel Basquiat umro je 12. kolovoza 1988. godine od predoziranja heroinom. Imao je samo 27 godina.
