Foto: Kadar iz dokumentarnog filma "Od 3 do 22"

Nuklearna je obitelj bila i ostala jezgra našega društva i primarni poligon pripreme za stupanje u svekolike socijalne interakcije. Četiri domaća kratkometražna filma koja će biti prikazana sutra, 30. studenoga u 19.30 sati u zagrebačkom MM centru, pitaju se: Koliko je radioaktivna naša obiteljska jezgra i padaju li jabuke ravno ispod stabla s kojega su izrasle. O ovim i drugim temama, nakon najnovije runde filmova Kratkih slika, filmska kritičarka Višnja Vukašinović razgovara s Hanom Jušić, jednom od najistaknutijih i najnagrađivanijih hrvatskih redateljica mlađe generacije.  

Zadatost obiteljske dinamike lako i često isklizava u prostore klaustrofobije, manipulacije i pasivne agresije kojima uključeni igrači učvršćuju pozicije koje su im dodijeljene i potvrđuju svoj obiteljski identitet, koliko god ono bio patološki postavljen. U remek-djelu “Od 3 do 22” (Zagreb film, 1966.) Kreše Golika, prvoga domaćega redatelja čiji je opus bio izrazito fokusiran na obiteljske anomalije i malograđansko licemjerje, razotkriva se radioaktivan utjecaj patrijarhata na život mlade žene, dok u novijem dokumentarnom klasiku Dvoboj” (1998) Katarine-Zrinke Matijević, opservacijskom metodom ulazimo u prostor manipulacije i ucjene koji karakterizira odnos roditelj-dijete. Program zaokružuju igrani filmoviDanijel” (2009) i Da je kuća dobra i vuk bi je imao” (2015) Hane Jušić, autorice koja neumoljivo secira patološke dimenzije obiteljskoga čopora, s naglaskom na iščašenoj seksualnoj dinamici zatvorenika iz nuklearne tradicijske ćelije.

Kratke slike su projekt posvećen inovativnim filmskim strujanjima, prateći tokove suvremene produkcije, ali i klasičnih ostvarenja koja su ostavila neizbrisiv trag na različite svjetske kinematografije. Sutrašnji program dio je programske cjeline Runda kratkog fokusirane na hrvatski kratkometražni film.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here