PočetnaRecenzije"Šuma od koje su satkani snovi" - Deleuze u šumi

“Šuma od koje su satkani snovi” – Deleuze u šumi

-

U eri kontaminacije dokumentarnog filma terminima poput fuzije i hibrida, vapimo za čistim i krajnje jednostavnim doksom, oslobođenim pomodnih intervencija brisanja granica između igranog i dokumentarnog. Ne, nije se u nama probudio nikakav tradicionalni duh, ali užitak je gledati dokumentarce poput “Šume od koje su satkani snovi” / “The Woods Dreams Are Made of” / “Le Bois dont les rêves sont faits” (2015) u režiji Claire Simon i prikazanog u Zagrebu na prošlogodišnjem Subversive Film Festivalu; ili “In Jackson Heights” (2015) velikog Fredericka Wisemana, čiji im autori vraćaju izgubljenu čistoću, odbijajući robovati današnjim toliko cool hibridnim montažnim intervencijama. Oba filma mogu se promatrati i kao geografski komadi vezani za strogo određenu urbanu lokaciju. U prvom slučaju, riječ je o Bois de Vincennes, tom zelenom otoku tišine usred pariškog urbanog kaosa koji poput prihvatljivog oblika Izgubljenog raja nudi posjetiteljima koncentriranu dozu dobrog raspoloženja i bijeg u prirodu. U potonjem, riječ je o dijelu njujorškog Queensa, suvremenoj Kuli Babilonskoj, živopisnom mjestu na kojem se govori 167 različitih jezika.

Spomenuti filmovi pretvoreni su u spektakl javne riječi, čiji autori dobro znaju značenje sintagme prava distanca. U slučaju Claire Simon, ta distanca je autoričin topli glas iz offa – ne samo da bi postavljao pitanja, već i kako bi se ispričao sugovorniku ukoliko ga je rastužio. Teritorij i komuna. Rad i pravo. Osmijesi i suze. Uspomene i borbe. Ludilo i budućnost. Snovi i prošlost. Sve su to ključne riječi koje opsjedaju Simon. No kad bi postojala jedna jedina riječ kojom bi se opisala “Šuma od koje su satkani snovi”, bila bi to – humanost. Film je to koji skuplja živote ljudi. Živote pojedinaca uronjenih u topografiju kolektivnog. Ali i film koji se bavi teritorijem, bilo da je on omeđen kvirovskim, etničkim ili nekim drugim granicama. Svi akteri “Šume” pokušavaju zapišati svoj teren, kao što to čini i homoseksualac koji joj pokazuje skrivene šumske kutke. Na isti način Simon prati voajera u potrazi za predmetom svojih erotskih igara, kad i sama postaje voajerka. “Da li je šuma erotičnija od grada?”, pita ga ona.

Nekima je ta šuma tek kratki predah od svakodnevnih obaveza. Drugi u njoj pronalaze partnere za seks. Treći – novi dom. Neki u njoj slikaju ono što ne vide pred sobom. Neki se rekreiraju čisteći suho lišće s njenih staza i umjesto utega dižući balvane. Neki skupljaju njeno smeće jer su za to plaćeni, dok se u slobodno vrijeme prepuštaju svojim golubovima. Neki u njoj spavaju kako bi sudjelovali u unutarnjem putovanju, a ne zato da bi spavali. Pripada li utopija šumi? Autoričine neinvazivne susrete s bogatima i siromašnima, mladima i starima, gejevima i strejterima, samima ili u paru, strancima i Francuzima, bijelima i Arapima, tek povremeno prekida Simonina smirena naracija. Tek u jednoj sceni, kada razgovara s Emilie Deleuze, kćeri francuskog filozofa Gillesa Deleuzea, Francuskinja koristi footage s predavanja njenoga oca, održanoga u Vincennesu 1980. godine, u kojem on postavlja pitanja bez odgovora: “Što je borba? Što je događaj? Da li je rana događaj?” Tada je Deleuze bio profesor na eksperimentalnom šumskom univerzitetu, dok njegova kćer sada vodi redateljicu na mjesto održavanja predavanja, u samo srce šume, dok iz trave počinju izranjati stare slike poput duhova.

I sam autoričin prosede priziva Deleuzeove duhove. Prisjetimo se njegovih riječi iz “Dijaloga”“encore plus étrange… vers une destination inconnue” (“još čudnije… u nepoznatom pravcu”). No, tamo gdje Wiseman u “In Jackson Heightsu” postavlja svakog pojedinca unutar koncentričnih krugova koji formiraju različite komune i njihov odnos prema američkom snu, susreti Claire Simon i njenih aktera strogo su fokusirani na topografiju prostora (jezero, šuma, livade, aleje) u kojem svatko zamišlja svoju šumu: šumu biciklista, šumu pedera, šumu kurvi i šumu ekologa. Zato je Simon puno bliža estetici francuskog redatelja Alaina Guiraudieja, jer njena šuma u isti mah postaje i prostor slobode, dakle, javno mjesto, kao što je to Guiraudiejevo izolirano jezero; priča o susretima u kojima neznanci s jezera postaju neznanci iz šume.

U slučaju “Šume od koje su satkani snovi”, riječ je, dakle, o esencijalnom filmu kao pulsirajućoj kartografiji jednog mjesta s više različitih dimenzija – ljudskom, političkom, erotskom i socijalnom.

Opus francuske redateljice nije vezan isključivo za dokumentarni film, no kad odabire taj rod uvijek u prvi plan stavlja geografiju Pariza, bilo da je riječ o parku šumi ili željezničkoj stanici (“Géographie humaine”, 2013.) koja ubrzo dobiva i igranofilmsku posvetu (šifra: “Gare du Nord”, 2013.). I u najovijem doksu “The Graduation” / “Le Concours” (2015), premijerno prikazanom lani u sklopu venecijanske Mostre, Simon odabire jednu parišku adresu, konkretnije, etabliranu filmsku školu La Femis koja primjenjuje klasičnu republikansku mantru – “svi su jednaki, ali ulaze samo oni najbolji” – iako se taj film s obzirom na njegov sveučilišni milje, može na neki način promatrati i kao subverzivnija minimalistička varijanta Wisemanova filma “At Berkeley” iz 2013. godine.

U slučaju “Šume od koje su satkani snovi”, riječ je, dakle, o esencijalnom filmu kao pulsirajućoj kartografiji jednog mjesta s više različitih dimenzija – ljudskom, političkom, erotskom i socijalnom. Filmu kao fresci u kojoj to mjesto nije svedeno na puku čahuru, već će u njemu svatko otkriti svoju šumu, pretvorenu u “ultramoderni hram” (Simon ducet) gdje se odvijaju različiti rituali – erotski, politički, ekološki i rekreacijski. To je onaj besplatni dio života.

"Šuma od koje su satkani snovi" / "The Woods Dreams Are Made of" / "Le Bois dont les rêves sont faits"
Režija: Claire Simon
Godina proizvodnje: 2015.
Zemlja podrijetla: Francuska
Trajanje: 144 minute

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Rekordan broj hrvatskih dokumentaraca na 20. ZagrebDoxu

U zagrebačkom WOW baru danas je predstavljen program jubilarnog, 20. ZagrebDoxa.

“The Flats” Alessandre Celesije najbolji film 21. CPH:DOX-a

"The Flats" (2024) talijanske autorice Alessandre Celesije proglašen je najboljim filmom 21. CPH:DOX-a.

Filmovi po izboru članova HDFK-a na jubilarnom ZagrebDoxu

U sklopu 20. ZagrebDoxa prikazat će se filmovi po izboru članova HDFK-a, uz pomoć direktora festivala, Nenada Puhovskog.

Otvorene prijave za 25. Mediteran Film Festival

Otvorene su prijave za 25. Mediteran Film Festival, koji će ove godine biti održan od 8. do 12. listopada u Širokom Brijegu.

“Ljubav na prvu dijagnozu ili ‘Let iznad grličjeg gnijezda'” – U vrućici ekspresije

"Ljubav na prvu dijagnozu ili Let iznad grličjeg gnijezda" (2023.) Bartul Marušić izrađuje umalo opipljivima žarom i predanošću...

Otvorene prijave za 4. Novu školu dokumentarnog filma

Otvorene su prijave za 4. Novu školu dokumentarnog filma udruge Filmaktiv.

Hrvatski projekt na Hot Docs Forumu

Hrvatski projekt "Autumn of the Patriarch" ruske autorice Ane Bogolubove, ušao je u industrijski dio festivala Hot Docs.

Dokukino KIC: Tjedan posvećen mentalnom zdravlju

U zagrebačkom Dokukinu KIC ovaj će tjedan biti posvećen filmovima koji imaju veze s mentalnim zdravljem.

20. ZagrebDox: Pobjednici Sundancea, IDFA-e, Berlinalea, Sarajeva…

Na ovogodišnji, 20. ZagrebDox (14.4. - 21.4.) dolaze pobjednici Sundancea, IDFA-e, Berlinalea, Sarajeva...

U Art-kinu predstavljanje filmova polaznika 3. Nove škole dokumentarnog filma

U riječkom Art-kinu u utorak će biti organizirano predstavljanje filmova polaznika 3. Nove škole dokumentarnog filma.
Režija: Claire Simon<br> Godina proizvodnje: 2015.<br> Zemlja podrijetla: Francuska<br> Trajanje: 144 minute<br>"Šuma od koje su satkani snovi" - Deleuze u šumi