Kao festival jasno određenog fokusa, Vox Feminae Festival (Dokukino KIC, 8. – 16. listopada) i ove godine, deseti put zaredom, upotpunjava podzastupljenu tematsku nišu – od problematike manjinskih skupina do perspektive ženskih prava unutar suvremene društvene dinamike. Pred sve agresivnijim neokonzervativnim pokretima, festival se u percepciji posjetitelja neminovno preobražava u aktivnu alternativu, dokazujući nužnost vlastite opstojnosti kroz osvješćivanje diskriminatornih praksi i marginaliziranih društvenih fenomena. Pritom se uspostavlja zahtjev odgovornosti za prezentirani sadržaj, dok odnos prema publici i protagonistima postaje osnovno razlikovno obilježje u usporedbi s tendencijama suprotnog ideološkog predznaka. Nasuprot paternalizmu legitimno je očekivati produktivan pristup usmjeren na razvoj, kako publike u užem smislu, tako i društva u cjelini, dok bi selekcija filmskog programa, prije svega dokumentaristike, u obzir trebala uzimati osjetljiv odnos prema subjektu i fragilnu granicu između brige i eksploatacije, opservacije i senzacije.

Da je žensku problematiku potrebno sagledavati u interferenciji s društvom čiji je dio, sugerira dokumentarni program kojeg sačinjava petnaestak filmova široko postavljenog dijapazona relevantnih pitanja. Sam festival ove godine kao središnju temu predstavlja djevojaštvo, a pojedini je dokumentarci reprezentiraju direktnim uključivanjem mladih u kreativni proces s ciljem produktivnog promišljanja svog mjesta u zajednici. Filmovi “# netko kao ti” i “Ne žalim ni zbog čega” rezultat su rada zabočkih učenika, čije je sudjelovanje u dokumentarnim radionicama rezultiralo propitivanjem društveno zadanih parametara. Njihov rad iza i ispred kamere tek je prvi korak otkrivanja vlastitog potencijala u zazivanju društvenih promjena.

U skupini filmova koji iskazuju interes za mladenačkom problematikom ističe se nekoliko ostvarenja kratkog metra. “Clitorissima” (2016) Giovanne Carle Gia Balestre AKA Vulvah van Klitt razbija tabu ženske seksualnosti, otvorenim diskursom potičući samosvjesni odnos prema tijelu, dok u filmu “Umnjaci” / “Wisdom Teeth” (2016.) redateljica Sydni Lazarus narativnom strategijom ostvarenom kroz kombinaciju izvedbene umjetnosti, mitologije i konkretnih iskustava, izbjegava svaku eksplicitnost u tematizaciji zlostavljanja.

Odnos filma i fotografije kao dva komplementarna medija, nerijetko se iskorištava za kreativni susret različitih umjetničkih senzibiliteta. Ovogodišnji festival donosi dokumentarni film ceste i egzistencijalne tjeskobe koja se savladava u potrazi za izgubljenim nadahnućima u “Robininom putovanju” / “Robin’s Road Trip” (2016) nizozemske redateljice Simone de Vries. Film funkcionira kao intimistički dokumentarac, ali ujedno ostvaruje širu ambiciju uzajamnog suoblikovanja dviju različitih formi izraza.

Queer tematika čini jednu od okosnica festivala, u širokom rasponu od “Major” (2015) Annalise Ophelian, portreta transrodne aktivistice i zaštitnice ljudskih prava do “Jewel’s Catch One” (2016.) C. Fritza, sinonima ukidanja rasne segregacije i diskriminacije na osnovi seksualne orijentacije. Ipak, riječ je o neinventivnim filmskim formama realiziranim kroz intervjue s protagonistima, pri čemu izostanak konteksta priječi dekonstrukciju situacije s historijskim odmakom. To što su u centru ličnosti od presudnog utjecaja na zajednicu ne opravdava nekritičku glorifikaciju, koja neprekidno izaziva dojam naknadnog upisivanja značenja (posebno kad je riječ o mjestu koje je na kraju krajeva noćni klub). Međutim, ovdje je riječ o specifikumu američkog društva povezanog s faktorima socijalne stratifikacije, dok se u europskom kontekstu ciljana problematika manifestira sasvim drugačije.

Činjenicom da određene podudarnosti neminovno postoje, može se objasniti uvrštavanje filmova u program jednog do određene mjere specijaliziranog festivala. No, koliko god bili aktivistički usmjereni, doprinosili ukidanju predrasuda i prihvaćanju alternativnih životnih izbora, neki od filmova nenamjerno dijagnosticiraju sve boljke američke konzumerističke kulture, naglašenog hedonizma i individualizma u ostvarivanju osobne sreće kao jedine svrhovitosti djelovanja (“Sharon McGowan: Bradate žene” / “Bearded Ladies: The Photography of Rosamond Norbury”, 2015.; ili Michael Stabile: “Temeljni kapital” / “Seed Money”, 2016.). U ovom se bloku izdvaja “Check It!” (2016) Dane Flor i Tobyja Oppenheimera, pomirivši kontradiktorne tendencije u realističnom i potresnom prikazu mladih ljudi obespravljenih na svim razinama.

Od recentnih filmova hrvatske produkcije na programu je hvaljeni film Tomislava Žaje, “Slobodni” (Gral Film, 2016.), o tretmanu osoba s intelektualnim poteškoćama i njihovoj integraciji u društvo, kao i od domaće publike već dobro prihvaćeni “Nešto o životu” (Restart, 2016.) Nebojše Slijepčevića.

Vox Feminae Festival otvoreno podržava i brani društvene prakse usmjerene na promociju i zaštitu ljudskih prava. Iako filmski program treba procjenjivati uzevši u obzir i taj kontekst, on nikako ne može biti opravdanje za stilsku neoriginalnost ili površnu obradu ciljane teme. Izostanak filmova čija se kvaliteta očituje u različitim aspektima, mogao bi rezultirati ignorancijom dijela publike, što zasigurno postaje poticaj za svrhovitije osmišljavanje programskog sadržaja u budućnosti. Nedovoljan broj cjelovitih filmskih ostvarenja utoliko bi mogao rezultirati ignorancijom dijela publike, što zasigurno postaje poticaj za svrhovitije osmišljanje programskog sadržja u budućnosti. Ipak, u našoj preporuci najboljih dokumentaraca 10. Vox Feminae Festivala, izdvajamo nekoliko filmova s tematskom, formalnom i idejnom raznolikošću, stvarima na kojima bi festival, ukoliko želi ostvariti širi utjecaj ili se profilirati filmski relevantnim sadržajem, trebao inzistirati.

Glavne preporuke iz dokumentarnog dijela programa 10. Vox Feminae Festivala po izboru portala Dokumentarni.net:

“Umnjaci” / “Wisdom Teeth” (2016)

  • Režija: Sydni Lazarus
  • Zemlja podrijetla: Kanada
  • Trajanje: 10 minuta
  • Datum i vrijeme projekcije: 8.10., od 17 sati

Sinopsis: Dokumentarac Sydni Lazarus zamagljuje linije između mitologije i stvarnosti pričama o stvarnim osobama koje su preživjele seksualna zlostavljanja, povlačeći paralelu s mitom o Hadu i Perzefoni.

“Slobodni” (2016)

  • Režija: Tomislav Žaja
  • Zemlja podrijetla: Hrvatska
  • Produkcija: Gral Film
  • Trajanje: 72 minute
  • Datum i vrijeme projekcije: 15.10., 17 sati

Sinopsis: “Slobodni” prate ljude zatvorene u hrvatskim institucijama za osobe s intelektualnim teškoćama i njihov put u slobodu. Nakon izlaska iz institucija ovi ljudi se počinju mijenjati pred našim očima. Promatramo ih dok pokušavaju ostvariti svoje snove – ali ovaj put iz njihove vlastite perspektive.

“Robinino putovanje” / “Robin’s Road Trip” (2016)

  • Režija: Simone de Vries
  • Zemlja podrijetla: Nizozemska
  • Trajanje: 52 minute
  • Datum i vrijeme projekcije: 16.10., 17 sati

Sinopsis: Poznata nizozemska fotografkinja Robin de Puy putuje kroz 10 tisuća kilometara američkih cesta kako bi pokorila svoje strahove i iznova se pronašla. Sa samo dva fotoaparata u ruksaku, sjeda na motocikl i kreće na put kroz Ameriku. Iako joj je karijera u punom zaletu, posao glavnoj protagonistici pruža sve manje zadovoljstva…

“Check It!” (2016)

  • Režija: Dana Flor, Toby Oppenheimer
  • Zemlja podrijetla: SAD
  • Trajanje: 90 minuta
  • Datum i vrijeme projekcije: 16.10., 19 sati

Sinopsis: Film “Check it!” intimni je prikaz četvero prijatelja iz djetinjstva koji se pokušavaju izbaviti iz života na ulici neobičnim hobijem: modom. Vođeni bivšim zatvorenikom Moom, članovi Checkita stvaraju vlastitu modnu marku, organiziraju modne revije i rade kao modeli. Ipak, razbijanje lanca siromaštva i nasilja u kojem su odrasli pokazat će se kao obeshrabrujuć zadatak. Tako mnogi članovi Checkita, dok ne hodaju po modnoj pisti, provode vrijeme kradući, dilajući i u tučnjavama. Mnogi će završiti u zatvoru – ili gore.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here